Alejom mistične sjenke
Uz suton sve se vlače.
Za žarkim sjajem sunčanim
Slavujak negdje plače.
Sa njiva dopire vjetrić,
Što vonja žitom zrelim.
Zatim ga nestaje tamo
Sa oblacima bijelim.
Šum se je očuo negdje:
To zemljom nojca stupa.
Mrači se između stabla
i niskih oko klupa.
Strah me. Ah, i k meni sad će
Da tiho dođe ona,
Gradom dok izniču svjetla
I s tornja zvone zvona!
Strah me. I slatki se neki
U duši osjećaj budi.
Dršćem ko vlat sred poljane,
Kad rujna zora rudi.
Tako se iz vile oču
Mek jecaj mandoline! –
Tama! tek na časak koja
Zvijezda nebom sine…
I dok daleko se gube
Akordi čežnje puni,
O rodnom domu ja mislim,
I sve se suza runi…
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori