hrvatska poezija
Sva je narav već zamukla, nijema,
Leptir kunja, mala ptica drijema,
Bučni potok skrio se pod cvijeće,
Ni on smetat noćnom muku neće.
Što je mene zaboljela glava,
Što mi srce obilazi strava?
Što mi mutno oko roni suze,
Što mi duši tihi pokoj uze?
Nešto šušti, granje se rastvara,
Bijela ruka s granja cvijet obara,
Tužno lice sviće usred tmine,
Kako sviće – svitajući gine.
Objavljeno: 1890.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Zvijezda stado svijetlim svijetlom sjaje, A tih vjetrić šumsko lišće vije: Anka veslom vale Savom rije, Amo brod u moje vodi … [više] about Zvijezda stado
Dan je duša. Groblja sva su Puna ruža, puna sv'jeća - Svak se bar u zadnjem času Pokojnika svojih sjeća... Samo tu se humci … [više] about Dušni dan na bojištu
Kraj samotnog mlina pojavio se dan, Razigran vranac na travi. Ko na lopoča list na pruženi dlan Spustio se leptir … [više] about Jutarnja pjesma Thei
U spomen osamstogodišnjice krunisanja hrvatskoga kralja DIMITRA ZVONIMIRA Zastavu diž'te, hrvatski ljudi, Danas je našeg … [više] about U spomen Dimitra Zvonimira
Ti ne znaš naše sunce: kada grane i zlatnom usnom ljubi vrške gora kô zlatni bog, a površina mora purpurnim smiješkom smiješit … [više] about Ti ne znaš naše sunce
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori