hrvatska poezija
Sva je narav već zamukla, nijema,
Leptir kunja, mala ptica drijema,
Bučni potok skrio se pod cvijeće,
Ni on smetat noćnom muku neće.
Što je mene zaboljela glava,
Što mi srce obilazi strava?
Što mi mutno oko roni suze,
Što mi duši tihi pokoj uze?
Nešto šušti, granje se rastvara,
Bijela ruka s granja cvijet obara,
Tužno lice sviće usred tmine,
Kako sviće – svitajući gine.
Objavljeno: 1890.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
I. Na oblacima mjesec pun se šulja I svijetu katkad lice kaže blijedo; Dubrovnik bijel u tvrdom snu se ljulja Kô majčinom na … [više] about Damjan Juda, knez dubrovački. 1205.
Tutto fin ar dal Cielo. Kaj god htel sem poprijeti, Vse sem s Bogom htel početi Milostivno je pomagal Kaj god dosad sem … [više] about Vse dosad i z neba
Z jabuk su padale latice, v okno se oblaki skrili, a z njih su škrapale kaplice, boži ih voleki pili. Šari metulji se … [više] about V protuletje (Z jabuk su padale latice)
Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog početka: sa mnom raste u svakom času Jednog dana ja zastanem a ona raste … [više] about Smrt i ja
Što to plače, što to cvili Tiho kao vjetra ćuh, Kao da o zvijezde tračak Rukom zape bijeli duh. Samotna je moja … [više] about Suza
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori