hrvatska poezija
Sva je narav već zamukla, nijema,
Leptir kunja, mala ptica drijema,
Bučni potok skrio se pod cvijeće,
Ni on smetat noćnom muku neće.
Što je mene zaboljela glava,
Što mi srce obilazi strava?
Što mi mutno oko roni suze,
Što mi duši tihi pokoj uze?
Nešto šušti, granje se rastvara,
Bijela ruka s granja cvijet obara,
Tužno lice sviće usred tmine,
Kako sviće – svitajući gine.
Objavljeno: 1890.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Čuj! curo mlada moja, kad suton plavi padne Na zdenac dolje dođi kraj duge njive one, Gdje miris žita plije i tihi vjetri … [više] about Pri polasku
Kad mi klone hladno čelo, Kad dogori svijeća moja, Kad mi mrtve oči sklopi Samilosna ruka koja - I kad tuđa suza čija Oplače … [više] about Kad mi klone…
Vjetar, paripče bijesno, vitla bijelu prašinu, i diže zeleni talas na moru lana. I pali hiljadu modrih zvijezda u slavu dana, a … [više] about More lana
Čujte, oj čujte, svi narodi svijeta, Priču što slijedi - Pričica mudra: na Istok i Zapad Jednako vrijedi. Crni gavran … [više] about Gavran i lija
Sutonska vuče se tmina mekano mirisnom sobom, intimnost vodeći sobom. Mi dvoje, pokraj kamina, sjedimo jedno spram … [više] about Sutonska vuče se tmina
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori