hrvatska poezija
Sva je narav već zamukla, nijema,
Leptir kunja, mala ptica drijema,
Bučni potok skrio se pod cvijeće,
Ni on smetat noćnom muku neće.
Što je mene zaboljela glava,
Što mi srce obilazi strava?
Što mi mutno oko roni suze,
Što mi duši tihi pokoj uze?
Nešto šušti, granje se rastvara,
Bijela ruka s granja cvijet obara,
Tužno lice sviće usred tmine,
Kako sviće – svitajući gine.
Objavljeno: 1890.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Vrh moga čela cjelov zaplamti, I mir me zaokupi sveti. I bi mi ko da ću pod usnom joj Dahnut i mrijeti. - I bi mi ko da sam … [više] about Vrh moga čela…
I. Mir Žuta žita šumore od zrelosti: Teško klasje svija glave pjane Vrućine i ljeta. Cesta, sva u bijelosti, Žuri... tek … [više] about Moj kraj
Duša moja čaroban je kraj, Gdje jablan čuva gnijezda plemića, Gdje vjetar nosi lipe miris žut I blage pjesme predvečernji … [više] about Kod kuće
Bje noć, kad s gola Nehaju mi visa Na tamno more mutan pogled pao, Kad zirnuh okom preko ljuta klisa, Slobodu gdje je Uskok … [više] about Na Nehaju
- Kud si zalutalo, dijete? Što će na mramornoj ploči Pamučno tvoje koljence? Čemu da anđeli slijeću Klecat po hasuram amo, žive … [više] about Hrist djetetu u crkvi
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori