hrvatska poezija
Sva je narav već zamukla, nijema,
Leptir kunja, mala ptica drijema,
Bučni potok skrio se pod cvijeće,
Ni on smetat noćnom muku neće.
Što je mene zaboljela glava,
Što mi srce obilazi strava?
Što mi mutno oko roni suze,
Što mi duši tihi pokoj uze?
Nešto šušti, granje se rastvara,
Bijela ruka s granja cvijet obara,
Tužno lice sviće usred tmine,
Kako sviće – svitajući gine.
Objavljeno: 1890.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
U noći spomena mrtvih, dok tisuć varnica drhti S trave uvele, grobne, ko iskre divlje da blude Zvijezdi našoj po kori, nad … [više] about U noći mrtvih
Ao slavlja! mlade bule! Jeste l' priču - jeste l' čule? Pobijedio Tatar-kan, Pobijedio đaura kleta; Na cjelini od … [više] about Tatar-kan
(Giovanniju Papiniju) Zadnja zima što je ne zna Zemlja, il je mašta plete? Bol je jedan nemir bez dna, U oluji tame … [više] about Čemer i daljine
Ne, njega nema više. Pobjego je. Vrata na kući dolje glasno zalupila ko zadnji put Da letim za njim niza stepenice? Ukočila … [više] about Zavedena
Kiša pada, kišica, Travnike primače, Duša moja, dušica Tak se stiha plače. Kaj si rubčeg zgubila? Dam ti ja još jeden, Kaj … [više] about Kiša
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori