hrvatska poezija
Moje srce, majko, veliki je grob,
U kom mnoštvo nada pokopanih gnjije,
I što dalje zemski život mi se vije,
Vidim, da sam tvoju baštinio kob.
Al se ne boj zato, da po sv’jetu tom
Možda i bez nada duša mi se pati –
Uvrh sviju jedna udilj cvati:
Da ću te još jednom srcu privit svom.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Snoćka su lipe zadišale Sladko pri mojem obloku, Snoćka su oči mi čitale Ljubav vu tvojemu oku. Cveti se novi … [više] about Lipe
Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin, Dršće, strepi i zebe kao da je zima, Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima Potajno … [više] about Srodnost
Čez srce tiho potok teče I nosi soze stare sreče, I prošle toge, tihe smeške Iz krvi črne, duše teške. Čez srce tiho potok … [više] about Potok
U kolibi, na kraj sela, Krajiškinja sjedi stara; Na ognjište baš je djela Malo granja, malo žara - Pa sad čeka dok to plane I … [više] about Krajiškinja
Uskrsnuo je Krist: a s božjeg hrama U šir se glasa zvonce crna sluta - I skromno selo bijesna strava guta: Što ponajboljem baš … [više] about Uskrsnuo je Krist…
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori