Oj, zovni, dušo, zovni me još jednom!
Toliko mi je slatka radost čuti
Izustit ime usnicom ti mednom,
Daj zovni, zovni! – ma i tisuć puti.
Dozivali me često – nikad tako!
Sa prezirom su mene spominjali,
I kad su zvali – zvali su u pako,
A s imenom i mene proklinjali.
Tek jedne su me usne milo zvale,
Al zamrle su za me dugo veće;
I majčine su milkom odisale,
Al majčicu već krije grobno cvijeće…
Siroče ostadoh u svijetu tada,
Ko izgubljeno dijete usred tame:
Bar, dušo, ti spomeni mene kada,
Da znadem, da još netko mari za me!
Objavljeno: 1873.
Odgovori