O, ja sam znao, da ćeš noćas doć
Na godišnjicu – aoh, strah me reći –
Kad ono sudbe nedohitna moć
Razmrska krunu mojoj bračnoj sreći.
Ti gledala si tešku moju kob
S vedrina, što ih srce žudi vajno;
Al tvoju mi je tvrdi skrivo grob –
I ako suzom mekšo sam ga trajno.
Pa zato sada bliže k meni dođ’
I sjedni kao nekoć što si znala…
I slatkim zborom budi drag mi vođ’
U onostranih carstvo ideala.
Što krzmaš? Zašto tužan pogled tvoj
Po stijeni lijeće, gdje odbija ura?
Zar moraš otić? Samo čas još stoj,
Dok u mom srcu staloži se bura!
O, zalud vapaj! Plahi tvoj mi lik
Već zavi mrak, što izbom gust se mota –
Tek u daljini blijed ko zore cik
Drhturi tračak vječna ti života.
Odgovori