Domovino, moja majko mila,
Ti si meni uvijek draga bila,
Duhom tebe ne ostavih
U tuđinstvu kad boravih,
Dobro mi je tamo bilo,
Al je ipak nešt falilo,
Jerbo natrag u majčina krila
Vukla me je tajna neka sila.
Svijet imade uzoritih zgradâ,
Ima gorâ, rijekâ i livadâ,
Ima – ti se tom ne čudi –
U tuđinstvu dobrih ljudi
Što u svemu baš nastoje
Proslaviti svuda svoje;
Ima, riječju, sve što k sreći spada,
Ali nema što ti – ne, nikada!
Nema one značajne odore
Tamo narav; naše su ti gore
Ljepše, tako rijeke, gaji,
Ljepši svuda običaji. –
Čuj kah narod pjesme poje
Ispod svete lipe svoje!
To su čari što mi k srcu zbore,
Što ih nema kopno niti more!
Odgovori