I svako je polje, i sve su ulice pune tjelesa,
vonj se svuda širi, a oči peku od nesna –
Danas je prešla preko bojišta prepuna gnjila mesa
– Kraljica Vesna…
Još je sinoćnje sunce ko škrtica plivalo u zlatu
i trpalo bljeskom lažnim usta željena Sunca –
dok nije ovoga jutra puknula pregrada siva – i Jutro u cvatu
dočekalo želju s vrhunca…
Kada dolove crne Proljeće bijelo obljubi
cvijećem – i skine zeleno velo s tijela Kraljica Vesna,
pa ga na polja položi i mirisnim dahom napuni:
pjevanjem pjesma.
Pa jaglaci žuti, što u sebi kriju djetinju radost,
i lasta plava, što ushit nosi vrh kuća –
daleke modre gore, ljubica lijepa ko mladost:
…Čas Uskrsnuća…
Sve miri oštrim mirisom cvijeća. Nebo modro ko anđela oko
s vjeđam oblaka. U vrtu jorgovana slavuja draga sluša…
Pelud je po meni pao. Miris upijam duboko,
U meni je Vesna druga: – Zanosna duša…
Objavljeno: 1931.
Odgovori