Mi idemo u tamno neizvjesno
U mraku mnoga slaba srca mru
Mi sa grobova dižemo se – Dalje! –
noseći u uhu zadnji krik
onih koji ostaše na putu
U duši bol za mrtvacima
Dalje!
Kad prispijemo koncu
duše će nam biti pune bola
kao zdenci vode
I kad se ispred naših oči
zacrveni jutro zvijezda kojima smo išli
naše duše
pozdravit će iz svog bola
jutro ispunjenja tihim osmijesima
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Odgovori