Na groblju

Stoje križi mnogih milih,
A sunce ih zlati zgora –
O, kad samo ne bi bili
Pitanja bez odgovora!

Eto onaj ispod vrbe
Baš do trave nagnuo se;
I drugi se s tija grbe
Kao da su željni rose.

Dobri bi ih ljudi dašto
Uspravili prema nebu;
Ali svak se pita: zašto
Bunit mrtve’ još u grobu?

I ja mislim, da pod svima
Jednako se slatko sniva –
Ta životna slatka rima
Za grobom se svuda skriva.

Zato mi se svaki mili,
Kad ga sunce zlati zgora –
O kad samo ne bi bili
Pitanja bez odgovora!

Znate l', što je brzojav? Kako ne bi? Svako dijete, Žensko, muško, svijet sav Zna, da riječi naše lete U daljinu preko … [više] about Brzojav

(Giovanniju Papiniju) Zadnja zima što je ne zna Zemlja, il je mašta plete? Bol je jedan nemir bez dna, U oluji tame … [više] about Čemer i daljine

V hladu je navek dvorišće, mehen vre na zide plazi, črna kula kak da dremlje, nema već na kaj da pazi. A prek zida drač je … [više] about Mrtvi grad

Podiže se iza gore Mjesec licem blijedim, Pogledom ga punim čežnje Sa prozora slijedim. Kao da sam s dobrim starim Sastao … [više] about Sa prozora

tijela tijela svagdje svuda razasuta razvitlana lakim kretom jednih Ruku Tijela ćute u molitvi Tijela kriče u radosti Tijela … [više] about Tijela

Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.

Reader Interactions