hrvatska poezija
Među tolikim mnoštvom lica, što moj pogled
odbijaju i plaše, straše – prikaze u danu -,
odjednom tvoje lice. Posmijeh što me čeka
na koncu moga mučnog, mračnog traženja!
O ćuti tako vječnost cijelu pokraj mene,
osmjehuj se i ćuti tako. Mene pusti
da šetam dugo kroz tvoj život
i kroz čudo ovog susreta.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Lozo naša, ljuta čemeriko, Jaoh onom, koj' te nije vikô, Koj' nepozvan naše vino kuša, Koj' te lakom čašimice guta: Zamaglit … [više] about Otrov
Znate l', što je brzojav? Kako ne bi? Svako dijete, Žensko, muško, svijet sav Zna, da riječi naše lete U daljinu preko … [više] about Brzojav
Visoko sjede - svaki na svom hatu - I lete svijetom... gromko da ozvanja; Još prije nego l' zublja klone danja Dovinut bi se … [više] about Apres nous le deluge!
U planini mrkoj nek mi bude hum, Nad njim urlik vuka, crnih grana šum, Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg, Muku moje rake … [više] about Moj grob
Po parku plaviju se pauni, Trepeće im kruna na glavi, Na granah glediju ih tičice I rožice drobne vu travi. A gore nad … [više] about Pauni
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori