U svakom plodu malo sunce zori,
I voće slatkim jezikom mirisa
Javlja nam svoja imena; dok gori
Lišće svih brezâ, kupinâ i tisâ.
S brijega žuta bundeva se sori.
Orasi pljušte kroz lišće iz visa.
Cestama štropot punih kola ori,
Na nebu vatre jesenjih obrisa.
Lijepe mi se prsti od slatkoće.
I moje srce zrelo je ko voće.
Miriše! Čudne još ga drže snage
Na tankoj grani ljubavne zreloće.
Gle, viču silno, s njegove punoće,
Vesela usta ime moje drage!
Objavljeno: 1938.
Odgovori