hrvatska poezija
U svakom plodu malo sunce zori,
I voće slatkim jezikom mirisa
Javlja nam svoja imena; dok gori
Lišće svih brezâ, kupinâ i tisâ.
S brijega žuta bundeva se sori.
Orasi pljušte kroz lišće iz visa.
Cestama štropot punih kola ori,
Na nebu vatre jesenjih obrisa.
Lijepe mi se prsti od slatkoće.
I moje srce zrelo je ko voće.
Miriše! Čudne još ga drže snage
Na tankoj grani ljubavne zreloće.
Gle, viču silno, s njegove punoće,
Vesela usta ime moje drage!
Objavljeno: 1938.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Gospodinu Aleksandru Odiću Vječno neki Grad kroz moj život vječno tramway koji pjeva mjesto ševa vječno šumor jednog kamenoga … [više] about Grad
Među tolikim mnoštvom lica, što moj pogled odbijaju i plaše, straše - prikaze u danu -, odjednom tvoje lice. Posmijeh što me … [više] about [Među tolikim mnoštvom lica…]
Spod rubca na čelo se van Tvoj rudasti pram nalukava Pod njim si glediju vu dan Dve senje kak čuda dva plava. I sneg se … [više] about Spod rubca
Uvenuše davno ruže i mirisni jorgovani, uvenuše karanfili. Umukli su davno zvuci pjesme cvatnog pramaljeća, zvuci zvonki, zvuci … [više] about Zimska pjesma
Već se i ne bijele visovi od gora, Pun je zvijezda tihi vas nebeski svod; Sa šumom se valja sred sinjega mora Ko planina teški … [više] about Na pučini
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori