hrvatska poezija
Z jabuk su padale latice,
v okno se oblaki skrili,
a z njih su škrapale kaplice,
boži ih voleki pili.
Šari metulji se stiskali,
ne sme im kiša prah zeti;
gda ne bi vre cvetje pipali –
morali stiha bi vmreti…
Veje se prepune nišeju,
rože črlene i bele,
i jako vse lepo dišeju –
navek da tak lepo bi štele!…
Ali gda budu pomirale
i vreme ih v zemlu bu stuklo –
metulju pak suze zvirale
i drobno mu srce bu puklo…
Objavljeno: 1931.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Ti ne znaš naše sunce: kada grane i zlatnom usnom ljubi vrške gora kô zlatni bog, a površina mora purpurnim smiješkom smiješit … [više] about Ti ne znaš naše sunce
Svemogi Bože moj, kim svaka postaju, odvrati jur gnjiv tvoj ter pomiluj naju. Ostavi zlu volju, pozri na verni puk gdi tarpi … [više] about Molitva suprotiva Turkom
Dunaj-vodo hladna, Mnogi li su ždrali Od krajeva dalekih Po tebi pali! Al su uvijek meni Od veće česti Donosili … [više] about Nemoj!
Vse sunca je zlatoga puno: I gusti v goricah vsi grozdi I puti po klanjcih glibokih I dalki i rudasti gozdi. I krovi od … [više] about Gorice v suncu
Kroz noć muklo laju crni vjetrovi Hoće moju dušu da raznesu Kroz noć muklo laju crni vjetrovi Kud su pošle ove žute … [više] about Vjetrovi
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori