Kad uvečer povjetarce
Moje brižno čelo hladi, –
Onda mi je, kao da me
Tvoja nježna ruka gladi.
Al mi pri tom suze teku
Kao onog dana kobnog:
Kada su te položili
U krioce hlada grobnog.
I ja stisnem obje ruke
Na grudima u tom vaju, –
Pak si mislim, da te jošte
Držim u svom naručaju!
Odgovori