hrvatska poezija
U selu su usnuli jablani,
Što priču su pričali neku…
Sad šutnja je… Ponoć tek silazi
Na gaje i livadu meku.
Iz bašča je miris se prosuo
I negdje zašumjele jele:
Oj, dođi nam, Ponoći bljeđana,
O naša ti vječita sele!
Mir opet. Na potoku spavaju
Sve lagane, zamamne sjene,
A mjesec ih srebrom obasjava
I priče im šapuće snene.
Dok zvjezdice umiru žalobno
Ko u jesen ljiljani sveli,
Ko čežnje u mlađanim grudima,
Il uzdasi srdaca vrelih.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Devetnaest stoljeća, Otkako na svijet dođe čovjek Bog I reče ljudma: Ljubite se, braćo, Kô prava braća. Svi ste jednaki, Jer … [više] about Novi vijek
Ni kralj ne hodi tako ponosìto, I plašč mu gizdav ní ko tvoj je rep; Ko tvoje grive nima cura kito, I tan'c ní ju ko tvoj tan'c … [više] about Konj
Zora rudi, rijeka šumi, Iz dalekih strana nosi Rastrgane bijele vijence I pred moje noge snosi. Čiji li su bijeli … [više] about Na rijeci
Ej, vi muke, nikad oplakane, Ma kukali preko groba svoga! O, moj dome - na sve četir' strane Zgažen raju usred srca … [više] about Pristup
Vivere est militare. Seneca Ko mlad junak u svom resu Činiš mi se, samokresu! Ko mlad junak vrele krvi, - Na kog smjeri - … [više] about Samokresu
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori