hrvatska poezija
U selu su usnuli jablani,
Što priču su pričali neku…
Sad šutnja je… Ponoć tek silazi
Na gaje i livadu meku.
Iz bašča je miris se prosuo
I negdje zašumjele jele:
Oj, dođi nam, Ponoći bljeđana,
O naša ti vječita sele!
Mir opet. Na potoku spavaju
Sve lagane, zamamne sjene,
A mjesec ih srebrom obasjava
I priče im šapuće snene.
Dok zvjezdice umiru žalobno
Ko u jesen ljiljani sveli,
Ko čežnje u mlađanim grudima,
Il uzdasi srdaca vrelih.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Starinski orah, te polako sane, Kô bonik, duge nadvio je grane Nad žut i sivkast krov poniske kuće. U zraku dah. To slazi podne … [više] about Mjeseca srpnja
To nije Jakov: to se čovjek na samrti s nekim nevidljivim hrve Tajanstveno prijeđe u nepomičnost i sad je stao. … [više] about [To nije Jakov…]
Iz crne zemlje žuto cv'jeće raste pa bl'jedo trepti sred sunčanog s'jeva, kô tihe sv'jeće dok se Misa pjeva u spomen dneva kad … [više] about Miholjice
Ne vim ja gdi stoje uzdisi bez broja koje cjeć gospoje podira svis moja, također što tužu odkud mi jest krjepos, želeći da … [više] about Ne vim ja
Dan stoji visok na snijegu (i meni) Snijeg se plavi i zima oštri ocrte stabala i kuća. A kroz dan kroz grad moji … [više] about Traženje žene
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori