Bolesnička soba, zatvoren u mraku,
Žalostan i tih –
I katkad se trgnem začuvši u zraku
Plakati tvoj stih.
Čini mi se, dragi, on je kao suza,
Suza teška sna.
Iskopani dragulj u rudniku uza –
Da drugima sja.
Teku crne riječi, ali usred plača
Prekida ih grč;
Blista oštro jezik buntovničkog mača.
Pun je krvi vrč.
Ali ništa zato, bogate su žile,
Treba biti krut,
Okovi ne bole, bezmjerne su sile –
Tek je krvav put.
I neka je mračno, i neka je crnje!
Klonuli su svi –
Za najljepše zlato dobili su prnje.
Tako ćeš i ti.
Ne, nije to ništa, ne, ništa to nije,
Ti si tako jak!
Čujem samo: netko hrapavo se smije,
Dok odlazi vlak.
Objavljeno: 1938.
Odgovori