I.
Nebo se plavi
U tihoj noći,
Val se razlijeva
I pjenu sipa.
Nijemo se koče
S obale Nila
Dvije goleme glave,
Dva crna kipa.
Zlatna se šajka
Ljulja na valu
Posuta cvijećem,
Prekrita svilom.
Fenjeri plamte,
Udaraju vesla,
Zlatna se šajka
Zavezla Nilom.
U zlatnoj šajci
Bugari harfa.
Nojca je tiha,
Bajna i mila.
U zlatnoj šajci
Prosniva sanak
Na grudih roba
Kraljica Nila.
“Od ljubavi mrijem,
Nebogi robe,
I kako zvijezda
Plave visine
Nemirna dršće,
Samotna gasne,
Za tobom tako
Kraljica gine.”
Bugari harfa,
Krše se vali,
Udaraju vesla,
Izmiče doba.
O tihoj noći
Pod zvjezdanim nebom
Kraljica Nefris
Miluje roba.
II.
Dva kamen-kipa
Pjevaju zoru.
Rujna se para
Biba nad Nilom,
Plameno sve je
Pokrito nebo
Žeženim zlatom,
Krvavom svilom.
Do bijelih stuba
Ljulja se šajka.
Rosna ju trska
Napolak skrila.
Uz bijele stube
Uzlazi tiho
S vijencem o čelu
Kraljica Nila.
Na dnu od šajke
Rob sanak sniva.
Krasna mu glava
Na grudi pala.
Tiho se budi,
Doziva tiho
Crnog brodara
S kamena žala.
“Odriješi šajku,
Dobri brodaru,
Nek ju ponesu
Valovi silni,
Pusti da divni
Sanak dosnivam.
Kraljici pozdrav
Reci umilni.”
Dva kamen-kipa
Pjevaju zoru,
Zlatna se šajka
Zavezla Nilom,
Plameno sve je
Pokrito nebo
Žeženim zlatom,
Krvavom svilom.
Odgovori