Kad je bila djevojčica mala,
Nije znala ni pisati dama,
Hvala bogu, otkad se udala,
Ne zna više ni spavati sama.
Objavljeno posthumno
1914.
hrvatska poezija
Kad je bila djevojčica mala,
Nije znala ni pisati dama,
Hvala bogu, otkad se udala,
Ne zna više ni spavati sama.
Objavljeno posthumno
1914.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Megla se legla v gorice, suha se loza žuti, zakaj je bledo ti lice, kaj si žalostna mi ti? Morti je sunca ti milo, ili ti … [više] about Vu megli
1. Tiho je, a iz daleka Suton je došao blijedi. Nikoga nigdje, tek tamo Kraj druma dječak mlad sjedi. Dok iza visokog … [više] about Ljetne večeri
Otkada sam, željo moja, Tvoju suzu popio, Nisam više, pile moje, Crnog oka sklopio. Kad sam ono, tugo moja, Cijelu noć te … [više] about Suza
Kaj je ono mesečina sredi dana bela? ili ono hajda cvete poleg tvojeg sela? Steza ide, tiha steza čisto blizu hajde, k … [više] about Hajda cvete
Na podbule vjeđe težak sjeda san, Ko na lice da se crni veo sklada, Kroz nemirne sjete osjet sumoran, O, kako bi duša zaplakala … [više] about U ponoćje
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori