Kad je bila djevojčica mala,
Nije znala ni pisati dama,
Hvala bogu, otkad se udala,
Ne zna više ni spavati sama.
Objavljeno posthumno
1914.
hrvatska poezija
Kad je bila djevojčica mala,
Nije znala ni pisati dama,
Hvala bogu, otkad se udala,
Ne zna više ni spavati sama.
Objavljeno posthumno
1914.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Za jablanima, punim zimzelena, U hrvatskom su kraju bijeli dvorovi; Tu sama snatri plemenita žena, Kad cvatu lipe i dišu … [više] about Poznata neznanka
Već nekoliko dana u meni mene prati svijetla pjesma ljeta Ja ne sjećam se kad je ljeto u grad došlo al znadem: ljeto živi s … [više] about Ljetna pjesma
Gledaj, Draga! Serce moje Vu žalosti vtopleno. Kad mi braniš lice tvoje kušuvati ljubleno. Zakaj si me, lepa Kate! Zorja ma! … [više] about Ljubleno Tuguvanje
Zora rudi, rijeka šumi, Iz dalekih strana nosi Rastrgane bijele vijence I pred moje noge snosi. Čiji li su bijeli … [više] about Na rijeci
Mome didi ljubim ruke i bijele ruke i u duhu mu kradem rakiju. Mome tati ljubim ruke i rusu bradu i u duhu mu kradem … [više] about Poslanica svojima u Zagrebu
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori