Kad je bila djevojčica mala,
Nije znala ni pisati dama,
Hvala bogu, otkad se udala,
Ne zna više ni spavati sama.
Objavljeno posthumno
1914.
hrvatska poezija
Kad je bila djevojčica mala,
Nije znala ni pisati dama,
Hvala bogu, otkad se udala,
Ne zna više ni spavati sama.
Objavljeno posthumno
1914.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sunce je bacilo boje ko snove sa zlatne svoje palete po svodu, prosulo ruže na gradske krovove i slijedilo mene u … [više] about Kosci u gradskom parku
Što je tako ko svjetlost? Tako lako, blago, tiho, bistro Tako svijetlo Voda je teška, tamna i šumori Svjetlost pokraj nje … [više] about Svjetlost
Sve mi nekak je denes tako lepo, veselo - a srce kak ptičica z gajbe v nebo bi zleteti htelo... I letel bi, letel z … [više] about Popevka drobnoj dečici z grada
Pjesma posvećena nepoznatoj dragoj mojim prijateljima, gradu u kojem živim, i meni Ja sam mlad Ja hoću život pun i olujan Ja … [više] about 20 godina
Jedared su zajedno samo Godišnje dobi pale: Vani je sjever lamo, U izbi mi ruže cvale. Od ruža sam vijenac pleo, Srce mi … [više] about Jedared samo…
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori