Kad je bila djevojčica mala,
Nije znala ni pisati dama,
Hvala bogu, otkad se udala,
Ne zna više ni spavati sama.
Objavljeno posthumno
1914.
hrvatska poezija
Kad je bila djevojčica mala,
Nije znala ni pisati dama,
Hvala bogu, otkad se udala,
Ne zna više ni spavati sama.
Objavljeno posthumno
1914.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Moj otac reče sinoć: "Sine, jesen je" I već su noćas naš kraj cijeli poplavile žute vode Sa brda slaze ljudi lutaju po … [više] about Samoća na vodi
Kiša vre v jutro je rosila, listje i zadnje još nosila. Kaj pripoveda to lugu, koju sad tuži mu tugu? Skriva se dan za … [više] about Kesna kiša
Pred starim domom mojijeh otaca ponosna dunja svoju krošnju širi, kroz njeno granje sunce zrake baca, a zlatni plod joj oštrim … [više] about Dunja
Evo me svega svlada težina Ko potege s nategom, jedva pomaknem ude Evo me svega svlada vrućina Ohladit bi me mogla samo hladna … [više] about Vraćanje suncu
Mili Bože, kud sam pošo? K izborima ja sam došo, Ne znam, čemu dadoh glas. Da sam, braćo, ovo znao, Glasa njemu ne bih dao, - … [više] about Revija I.
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori