Kad je bila djevojčica mala,
Nije znala ni pisati dama,
Hvala bogu, otkad se udala,
Ne zna više ni spavati sama.
Objavljeno posthumno
1914.
hrvatska poezija
Kad je bila djevojčica mala,
Nije znala ni pisati dama,
Hvala bogu, otkad se udala,
Ne zna više ni spavati sama.
Objavljeno posthumno
1914.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Kad prvi negdje nikne cvijet u docu I prva gorom napupi se hvoja: Zar ne, da i ti dođeš, Vesno moja, Rastuženomu na domjenak … [više] about Kćerci Vesni
Sunce je bacilo boje ko snove sa zlatne svoje palete po svodu, prosulo ruže na gradske krovove i slijedilo mene u … [više] about Kosci u gradskom parku
Misal mi zanosi ovaj vil gdi pušta Dva prama od kosi niz lišca gorušta, Ali kad otvori dva svitla pozora Ter bjelji svit … [više] about Misal mi zanosi
Ja mišljah: evo, proljetna je šuma, Što okuplja me peludom i cvijećem, Gdje samo šapat bijelih vila srećem I ptice, što se … [više] about Ja mišljah…
Kroz moje noći idu mračni usamljeni nemiri Kroz moje noći idu bijele ruke bludnica hladne kose oči pruženi pogledi Kroz moje … [više] about Pjesma (Kroz moje noći idu mračni usamljeni nemiri)
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori