Izreći zanosno tvoje veliko ime
I osjetit krepku Slobodu divljeg zraka
Isto je, ili zaogrnuti se svime
Što sja – ko mračan oblak sočnim svjetlom zrakâ.
Isto je oknom smijeha probit bedem mraka,
Isto je muziku naći besmrtne rime,
I snagom života plamtjeti u čas smaka –
Izreći zanosno tvoje veliko ime.
Ti činiš da svaki malen postaje velik,
Da besmrtnik vječnost s trenutkom malih spaja;
Kraj krila Slobode čami utamničenik,
Srebri mu kosa u mraku od tvoga sjaja;
Prkos mu tvrdi kost, meso mu nema kraja –
A negve gnjiju, i tvrdi bi trunô čelik;
Ne od mraka! On slijepi od svjetla tvog Maja.
Ti činiš da svaki malen postaje velik.
Tvoj jezik, ko vjetrovi sa četiri strane,
Ko Istok, ko Zapad, ko Sjever, poput Juga,
Okružuje Zemlju, i govoreći plane
Riječima: Borba! Sloboda! – Blista duga
Bljeskom Uma, iskrom Bata, svjetlom Pluga.
Čuju Crnci džungle, i vidi svijet savane!
Okuplja Kineze, Eskime, svakog druga
Tvoj jezik, ko vjetrovi sa četiri strane.
Tvoj silan jezik dade moćna usta Sinu
(Ko pobuna su strašna, ko Pobjeda krasna),
Markse i Engelse, stijeg Lenjinu, Staljinu
(Vi, četiri ognja Osvještenja klasna!).
Naš narod tvojom snagom probuđen oda sna
Vidio je munju, što iznad stepâ sinu:
Na brdima si našim kao Bitka glasna!
Tvoj silan jezik dade moćna usta Sinu.
Odgovori