Ti me zahman putiš, mladi druže,
Da uz liru druge pripnem strune
Hoću l’ slavi da mi cvatu ruže,
Svjetina me s dosade ne kune.
Ja ne pjevam truloj sadanjosti,
Gdje se sve za pustom slavom goni –
Onih davno strunule su kosti,
Kojim moja sjetna pjesma zvoni.
Zato nisam dašto pjesnik mode,
Ali niti strasti, grijeha, kala –
Ja sam pjesnik roda mog slobode
Kakova je u davnini cvala.
Ja sam pjesnik onih čarnih dneva,
Gdje se svatko jednom klanjo boštvu;
Duša mi se ne će da zagr’jeva
Za kumire, koji gode mnoštvu.
Otkad pjevam s toga isto mi je,
Bude l’ križ mi ili vijenac plata –
U mom srcu samo želja klije:
Da vremena pjesmom vratim zlata.
Odgovori