hrvatska poezija
Padaju obrovi ko mrtvi slapovi,
dok oplazi usnuli šute.
Vrh njivâ zabiti crne se štapovi,
a goveda muču niz pute.
Crne se gore ko nemani hrptima
sve u nebo zabole sivo,
a voćke šuškaju negdje u vrtima
od vjetra što danju je snivo.
Kuće se sablasno koče i bijele,
tama se vuče iz dola.
Bučno se žetelke praštaju i dijele,
dok štropoću daleka kola…
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Jedanput i ja ovako ružan kako jesam zadobio sam ljubav jedne žene osmijehom na licu osmijehom u kojem je bilo toliko ljubavi, … [više] about [Jedanput i ja ovako ružan kako jesam…]
On vodi mene u noć Ruka mu je mala topla mekana On vodi mene u noć Oči mame prazne plave vodene On pruža meni iz noći otrov … [više] about Vampir
Odjeknuše pucnjevi ubojni hrvatskom domovinom, I sva se ko udova ogrnu crnom, žalosnom tminom. Zaljuljala se polja bogata, … [više] about Tuga nad domovinom
Draga, ovaj grad, što žut i sivkast tutnji, Pije svakog dana krv iz moga tijela I ja sahnem, sahnem, u zloj nekoj slutnji, Da … [više] about Utjeha očiju
Gustavu Krklecu Cijelo popodne mladić u kavani misli o Bogu Konobar vječno kruži oko stolova Piccolo - šepav - nudi … [više] about Bog i gradsko popodne
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori