hrvatska poezija
Padaju obrovi ko mrtvi slapovi,
dok oplazi usnuli šute.
Vrh njivâ zabiti crne se štapovi,
a goveda muču niz pute.
Crne se gore ko nemani hrptima
sve u nebo zabole sivo,
a voćke šuškaju negdje u vrtima
od vjetra što danju je snivo.
Kuće se sablasno koče i bijele,
tama se vuče iz dola.
Bučno se žetelke praštaju i dijele,
dok štropoću daleka kola…
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Tvoje je tijelo ovdje još, al tvoje usne ćute. Mi znamo: ti si otišo na neke nijeme pute sâm, posve sâm, i nikom od nas ne reče … [više] about Nad trupom
Dru Antunu Benešiću Darujte me, milujte me, Krajcárak je darak mali, Torba gola, podne pali, Sokak prazan, gori … [više] about Prosjak
To nisu zvijezde, to nebo nije: To košnica je pčelâ puna; I komad zlatnog meda - luna - U gorka usta slasti lije. To nisu … [više] about Noć
U vrtu je sunce. Ljetom diše dan. Stari fratar, lica kao s drugog svijeta, Bjelokos i kao malko žalostan Moleći uz brevir … [više] about Radost tišine
Zažaren je zišel, krvav i crlen, I visi nad golom šumom, A oblak se prožil po nebu zelen, Se niže se spušča k … [više] about Mesečina
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori