hrvatska poezija
Padaju obrovi ko mrtvi slapovi,
dok oplazi usnuli šute.
Vrh njivâ zabiti crne se štapovi,
a goveda muču niz pute.
Crne se gore ko nemani hrptima
sve u nebo zabole sivo,
a voćke šuškaju negdje u vrtima
od vjetra što danju je snivo.
Kuće se sablasno koče i bijele,
tama se vuče iz dola.
Bučno se žetelke praštaju i dijele,
dok štropoću daleka kola…
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Po vrtu Vašemu već stezah videt nî, Prekrilo ih je vse kak samo čisto zlato. Al nî to sunce, nî, zabadav želet ga, Na dugo … [više] about Pred zimu
Pod tvojim oblokom je rascvel se mak. Jen veter ga z mraka donesel, I tak je črlen bil i žaril se tak, Kak da je on suncu bil … [više] about Mak na cesti
Koji čtiš sej pjesni, molim te veselo Tako ti ljuvezni, veseli tve čelo. Ako što zadoh ja, ne prija, tužicu, Odvrzi draču … [više] about Koji čtiš sej pjesni
Probudi se... gle ga... zlato! Kakve su ti oči male! Probudi se - a i na to Usne mu se nasmijale, Nešto gledi, nešto … [više] about Nevinčetu
Draga, ovaj grad, što žut i sivkast tutnji, Pije svakog dana krv iz moga tijela I ja sahnem, sahnem, u zloj nekoj slutnji, Da … [više] about Utjeha očiju
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori