Visoko sjede – svaki na svom hatu –
I lete svijetom… gromko da ozvanja;
Još prije nego l’ zublja klone danja
Dovinut bi se radi: časti, zlatu…
Ni sjenke stida u tom nema jatu,
Za ciljevima svojim što se ganja;
A strada l’ pri tom ljudstva uzor – sanja…
Ne mare – samo njim dok ruže cvatu!
A kako su bez vjere božjeg straha,
Po svijetu hrle poput kužna daha:
Ne štedeć nikog – vražjem u zanatu.
Uz njinu strast i srca gramzu crnu
Da narodi u jadnu propast srnu…
Ne mare – samo njim dok ruže cvatu!
Odgovori