hrvatska poezija
Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noći
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
Ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde
Ko od nas još može naslutiti sebe?
Rušimo se vječno
Naš je put bez dna i padanje bez glasa
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
U žutom strahu tone sud i sudnica, A osuđenik, kobni sin Saturna, U očaj zuri, Otelo bez koturna, I veli: — Ljubljah, ubih: … [više] about Pravda
Mesec nad jablani plava, v senci do brega je breg, v doli preleva se trava, vse je kak srebreni sneg. Gradna se pašći prek … [više] about Senje još spiju
Sunce se je vužgalo, baba ve vesi, ne od snega, se od njih vse pole beli. Kaj se tam pak smeje tak? Da to vetrek ni? On … [više] about Senja
Likuje narod, ničice pada, Osipa cvijećem ulice grada, Vjenčanje slavi strašni tiran. Ognjišta bukte, tepsije cvrče, S vinom i … [više] about Ezop i žabe
Ah, vječnost se je zvao čas, Kad postah sjena tvoja; Ah, vječnost će se zvati čas, Kad klone ljubav moja! Zar ne sjećaš se … [više] about Ah, vječnost se je zvao čas…
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori