hrvatska poezija
Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noći
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
Ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde
Ko od nas još može naslutiti sebe?
Rušimo se vječno
Naš je put bez dna i padanje bez glasa
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Ajme, milče, - slušaj mene! Al si, milče, tvrda glava; Kud ti sitna nona krene Bijelim svijetom, - sve badava! Ma i kamo, ma i … [više] about Ljubav svuda
Oj Dalmacijo, zemljo krasna i mila: Ti kolijevko careva i robâ, Dviju svijetah vez u staro doba, Od kih mnoga zla si … [više] about Dalmaciji
Divna je bašta - ko istočna sanja, Što hašiš je prede i ljubavna mâma I paome šuštaj i tajna mila, Skrovita negdje kraj Ganga i … [više] about Mramorna Venus
Ja imah 16 ljeta kad me mati uda i otad živim u brak zatvorena jer ja sam za to rođena, jer ja sam žena I otad moram da ga … [više] about [Ja imah 16 ljeta kad me mati uda…]
Što me glediš prijekornim okom Iz daljine ledene i same, U uzdahu nijemom i dubokom, Nebo moje, što se žališ na me?! O, … [više] about Što me glediš…
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori