hrvatska poezija
Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noći
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
Ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde
Ko od nas još može naslutiti sebe?
Rušimo se vječno
Naš je put bez dna i padanje bez glasa
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Po dolu i bregu, Po sipkomu snegu Moj put je odpravil se sam. Kam tak se on žuri Vu zimi i buri, Kam sam je odputil se, … [više] about Doma nazaj
I Ej, Regino,utri suze, Uskočka te pjesan zdravi: Div-plemiću kaplja pade, Umro ti je Campanile! I meni se srce … [više] about Slom campanila
Zadnji sunčev trak dršćući mrije na tornju gorskoga sela - ptičice cvrkuću tužno sutonska opijela... Umoran seljak se … [više] about Na selu
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne … [više] about Opomena
Voljela je isto kao i ja Ležati na stijenama uz more Gledat igru paukove mreže Po zaspaloj površini mora Kad se tihi južni … [više] about Voljela je kao i ja
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori