hrvatska poezija
Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.
Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.
Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže –
I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže…
Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!
Objavljeno: 1939.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sred grada u kamenu Senju Na glasu je božiji hram; To crkva je svetoga Franje I mrtvijeh uskoka stan. Tu dolje, pod pločama … [više] about Sijelo
Udri u cimbal šumni, idejo evanđeoska! Jedan'est stoljeća ropskih psalam si šaputala; Čekajuć dan slobode, ko lik od mrtvačkaog … [više] about Dva barjaka
Po žitu zažarel se mak, Po zlatu razgorel se tak Kak rože od plamena same Od njih bum ja venec ti splel I stiha na glavu ti … [više] about Mak
Ah, što me mučiš?... Ja i u noć slonim Nad knjigom tvojih teških patnja svih... Ti znaš, da s bola mnogu suzu sronim U svaki … [više] about Ah, što me mučiš?
O Zoe, o slatka Zoe! U duši dršće mi spomen na usne tvoje, što divlje, pomamno gore, kô ovo rimsko razbješnjelo sunce, pa srce … [više] about Ferragosto
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori