hrvatska poezija
Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.
Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.
Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže –
I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže…
Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!
Objavljeno: 1939.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Što ću sad? Moj dvorac bijeli Moskovska mi četa spali, Kozaci mi kćer oteli, Sinovi u boju pali, Ostah starac sam te … [više] about Stari plemić
Jagode su čisto zrele, strusit bi se štele, gdo bu tebe mogel zvati, da ih ideš brati? Znam ja: veter bu ti vesel sladki … [više] about Jagode
Iz moga svijeta, gdje si bila čudo, ti zauvijek odlaziš. O što će od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi? O zašto, moje … [više] about Pjesma jednoj seljakinji
Na brežuljku s crkve male polak noći zvonce bije, Sve je mirno, sve je tiho, nigdje glasa čuti nije; Samo čuješ u daljini … [više] about Noć na Uni
Sanjari mrki panj i mazi se na suncu ko starac što kašljuca sâm i tih na brijegu. Zalile ga kiše, uprljale mu koru, na … [više] about Panj na brijegu očekuje mrak
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori