Vojnikova ruka

Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.

Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.

Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže –
I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže…

Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!

Objavljeno: 1939.

Ne, car se ne kruni - ni Bog se ne moli, A zvono zvoni... tutnji... grmi... A majka Rusija sa Ive Velikog Podnimila se u dim … [više] about Vizija

On o svemu dvoji. Ali u slobodi U koju sumnja, crkva mu je sveta, Pa u nju gleda žarom suncokreta, Gusarskom kad brazdom samac … [više] about Pjesnik

U ekstazi duša već je plijen, Buonarroti! tvojijeh milina, Fiorenza stara u taj tren Javlja nam se smiješkom Rujnog … [više] about Pod florentinskim šeširom

O tko bi mogo ispjevati pjesmu mladića našeg vremena Mladića što su ostavili zauvijek svoj dom i roditelje, braću, … [više] about Nekoliko mladića

I. Mir Žuta žita šumore od zrelosti: Teško klasje svija glave pjane Vrućine i ljeta. Cesta, sva u bijelosti, Žuri... tek … [više] about Moj kraj

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.

Reader Interactions