hrvatska poezija
Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.
Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.
Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže –
I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže…
Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!
Objavljeno: 1939.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Užgali mi smo petrolejski vlak, I s njim sad poput diva Bez vođe juri i juri u mrak Plamena lokomotiva! Razvio naš je … [više] about Ognjeni vlak
II Sad često misao zabludi Put Poljske nesretne, sred poljana litvinskih, Čeznutljiva da traži nježne grudi, Golubinje ti … [više] about Na parobrodu
Nisu stari mene othranili Za pjevača, za pjesme kovača; Al' badava otimat se sili, Narav, brate, ta je vazda jača. Deder … [više] about Tvrda vjera
Likuje narod, ničice pada, Osipa cvijećem ulice grada, Vjenčanje slavi strašni tiran. Ognjišta bukte, tepsije cvrče, S vinom i … [više] about Ezop i žabe
U polju pjeva kosa u rosi i mekana trava plače, a vjetar miris jagodâ nosi. Svjetlo biva sve jače. Magla se dijeli od … [više] about Jutro
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori