hrvatska poezija
Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.
Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.
Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže –
I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže…
Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!
Objavljeno: 1939.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Iz mora je ishodila Vitka, čvrsta, uspravljena Ko božica mora prava, Ko rusalka, ko sirena, Ko djevojka - Koju oko vječno … [više] about Ko božica mora
U šumici cvatu mlade ruže, Milo grmom zelenim prosute Rosa božja kitila im skute, Ljuljajuć se s povjetarcem druže. Da ih … [više] about Ruža
Pred tvojim pragom pomolih se eto, Od svih hrvatskih prvi ti moj grade, Davnine naše kameni ti jade; Da, duša veli: tu je … [više] about Na Ozlju gradu
Mojoj majci Žuto lice: umiranje jeseni. Ruke mole pred mojom sudbinom. Oči mene gledaju Zagonetku svojom krvi hranjenu. U … [više] about Žuta sjenka
U planini mrkoj nek mi bude hum, Nad njim urlik vuka, crnih grana šum, Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg, Muku moje rake … [više] about Moj grob
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori