hrvatska poezija
Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.
Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.
Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže –
I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže…
Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!
Objavljeno: 1939.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Mi smo ljudi Mi smo igra našeg Boga Mi smo ples i glazba Njemu Mi smo ljudi Mi smo djeca sitna skromna Mi ljubimo našeg … [više] about Posljednja pjesma
Ti i ne slutiš moj povratak i moju blizinu U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina znaj: ne koraca mjesečina oko tvoje … [više] about Povratak (Ti i ne slutiš)
Tiha noći, Kad ćeš doći, Da i mene grliš ti? Nebo tije Suze lije, Moje janje slatko spi. Snivaj, janje, Slatke … [više] about Snivaj, janje
Pastourelle Na livade, u kotline svoje bijelo stado vodim, za njim hitim, za njim hodim dokle sunce ne počine za visoku … [više] about Idilički intermezzo
U mjesečevu svijetlu, u tajnoj drijema noći Kaprena, selo malo, na prahu Heroneje. To bajni joj je ležaj u magičnoj bljedoći, A … [više] about Heronejski lav
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori