hrvatska poezija
Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.
Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.
Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže –
I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže…
Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!
Objavljeno: 1939.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Bijel u cvijeću sniva jedan zamak mira, Ko iz tajne priče davna ljubav tiha; Svake noći ruka nevidljiva dira, Ko snijeg bijele … [više] about Bluminija
Crni Židov Jezaija Na sivom magarcu jaše I diže se u stremenih I viče i zove i maše. "O, ljubim vas, o, sunca mi, Ljubim … [više] about Scherzo
I Ljubav je moja umorna i sama Ko noć i tuga. Zgasio se žar Orgija vrelih, nestalo je plama, I samo čujem doziv mraka … [više] about Zavodnik
Zagledan u modro iskričavo nebo Pokušavam prebrojiti zvijezde I pronaći poznata sazvježđa - Modrina mi oči pije Sjaj sitnijeh … [više] about Spajajući zemlju i nebesa
Ispod brčnog otomaljskog brda, Kud se Pliva zdvojna, raspojasa Iz ponora baca u ponor - - - Poput davno plandujućeg krda Vidiš … [više] about Bosanski korabljar
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori