hrvatska poezija
Časovi sve glasnije zvuče padajući u prošlost
Vino naš posljednji pratilac šumori jače na usnama je slađe
Prva sjena blize noći pada k nama
Naša su lica tamnija i naše riječi zvuče tiše
Što bješe? Svijeća svijetli slabije
Naše pojave bivaju nejasnije i naše riječi,
mada sve glasnije i glasnije
govorimo, zvuče muklije
nerazumljivije.
Mi se jedva vidimo, mi se jedva čujemo
Noć raste gušća i gušća
oko nas.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
S podolja seno diši, A črešnje so lepe, crlene, Na nebu sonce gori, I listje se niti ne gene. Kraj zdenca dogo stoji Z … [više] about Lepa Kata
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav, U grudi nosiš, brate, srce cijelo; Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav, Put vedra neba … [više] about Budi svoj!
Jutro, mir i sunce. Ona baščom šeće Između uskih lijeha, pa se tiho smije. U očima njenim vedar podsmijeh sreće, U očima njenim … [više] about Učiteljeva kćer
Stiha spod oblakov črnih beli je golub preletel, stiha je v srce žalostno spomen povrnul se svetel. Veter je lice mi … [više] about Spomen
Povučen u se, kamenčiće pravim i zanosno ih redam. Od sreće šutim i tren duše slavim, djetinjim okom ih gledam. U jednom … [više] about Mozaik
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori