hrvatska poezija
Časovi sve glasnije zvuče padajući u prošlost
Vino naš posljednji pratilac šumori jače na usnama je slađe
Prva sjena blize noći pada k nama
Naša su lica tamnija i naše riječi zvuče tiše
Što bješe? Svijeća svijetli slabije
Naše pojave bivaju nejasnije i naše riječi,
mada sve glasnije i glasnije
govorimo, zvuče muklije
nerazumljivije.
Mi se jedva vidimo, mi se jedva čujemo
Noć raste gušća i gušća
oko nas.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Bijeli, sanjarski cvjetovi U šumoru zlatnijeh pčela, Sunce i raskošni svjetovi I kristalni glasovi vrela! I vrtovi, mirisâ … [više] about Proljetna pjesma
Širnijem atlantskim morem parobrod cjepove siječe, Na njem su prosjaci hljeba, što će na faram Brazila; Veliki svrdlovi dima … [više] about Iseljenik
Sunce naše, zlata roža, Ti si dobro vsakom, Ti svetiš i bogatašu Kak i siromakom. Vsakomu ti daš življenja Na širokom … [više] about Sunce
Željezni divovi zbore stalno, jednako, glupo, a oči lud kotač motre i beznadno i tupo. Svud diže prašinu sivu ona svemoćna … [više] about Strojevima željezna srca…
Pri morju, pri plavomu morju, kak senja je z kamena grad, tam želje navek mi letiju, tam pak bi se vrnuti rad. Tam sunce je … [više] about Spomen na Split
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori