hrvatska poezija
Časovi sve glasnije zvuče padajući u prošlost
Vino naš posljednji pratilac šumori jače na usnama je slađe
Prva sjena blize noći pada k nama
Naša su lica tamnija i naše riječi zvuče tiše
Što bješe? Svijeća svijetli slabije
Naše pojave bivaju nejasnije i naše riječi,
mada sve glasnije i glasnije
govorimo, zvuče muklije
nerazumljivije.
Mi se jedva vidimo, mi se jedva čujemo
Noć raste gušća i gušća
oko nas.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Moje je tijelo bolesno i žudi tihu jednu bolnicu Bolnica bez šuma i bez grada u praznom blijedom danu Blijedi dan je odsjev … [više] about Bolesnik
Na golu sjeđah kamenu I gutah koru hljeba; Preda mnom je u kaljuži Svjetlopis ležo neba. Pristupio mi čovjek tad I gladna … [više] about Na golu sjeđah kamenu…
Evo me svega svlada težina Ko potege s nategom, jedva pomaknem ude Evo me svega svlada vrućina Ohladit bi me mogla samo hladna … [više] about Vraćanje suncu
Stao dah, Šaren kor Bulji, plah - Kao tor. Grč i strah Trese zbor, Jadan ah - Matador! Matador Gleda nju, Slatki … [više] about Lijepa smrt
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju Ovaj stisak ruke osto je ko znamen nagona što je nekad privlačio ljude da jedan drugom … [više] about [U mom je tijelu vrijeme i polako me slabi…]
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori