Obrazi su teški vise… dogaraju oči
mutne vlažne prazne
U očima poumirale duše
(Zastrta okna praznih tamnih kuća)
Bijela svjetla šume
Na stolovima čaše pune alkohola
Tekućina ulijeva težinu
u pokrete
ljudska tijela prečinja u neke pomične i teške
kipove od drva
Žena
što sja žarkim bojama odijela
namirisanom bijelom puti tijela
ne budi više požude
uzdignutim oštrim smijehom
Crvena i ladna srca muklo kao ure tuku
Čovjek
podignut od stola
nekim zovom koji on sam čuje
koraca u noć svoje zadnje korake
Mjesec
– okrúgla crvéna glava –
smije se neopažen kroz prozor
dok raste pometnja
u ovaj prostor izgubljenih tijela
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Odgovori