Faeton

Zlatna kola vječnoga Titana
U nesvijesti stvor umrli vlada,
Jove, svijet, da s bijesni ne postrada
Baci jadnog u val Eridana;

Tamo plače propast mladih dana,
Suza zlatna srodnih Helijada,
Prijatelj mu labud cvijeli s jada,
Srce peče ljuta, ljuta rana.

Čaru tvojem oko se uputi,
S tobom vladat, tebe ljubit željah,
S neba padoh, život mi se smuti.

Nit me plače suza sestričina,
Nit me tješi uzdah prijatelja;
Sam umirem usrijed tužnih tmina.

Leptir, 1862.

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb... Podne je. - Kao voda tišinom … [više] about Cvrčak

Pod bijelim sjedio čadorom, Zaogrnut vojničkom odorom Na bubnjiću čovjek plavokos; A pred sobom u šarenu dasku Svu je zbio … [više] about Šah mat

U parku sjedim i čekam. Miriše, kô uzdah tvoj, jorgovan, a fontena kô duša jeca, srećom ostavljena. Oj gdje si, zlato, … [više] about Ponoć

Spljetu grade, bijeli labude, Spljetu grade, zenico primorska, Spljetu grade, cvijete gradova! Bijeliš se, labude … [više] about Spljet

Kad mi djeva s bistrog vrela Hladnu nosi vodu, Plamom plane krv mi vrela, A ja vrebam zgodu: Da joj vidim nošku sitnu, Crne … [više] about Na vrelu

Reader Interactions