Ao slavlja! mlade bule!
Jeste l’ priču – jeste l’ čule?
Pobijedio Tatar-kan,
Pobijedio đaura kleta;
Na cjelini od đul-cvijeta
Zabio svoj labud-stan.
I pod hladom vite palme
Redaju se puste čalme,
Kan im dijeli silan plijen,
Njim i svecu svete Meke;
Kan s’ razvali na dušeke,
Munja mu je oka tren.
Sve im dijeli: hate, zlato,
Roblje, ruho prebogato;
Samo dvoje drži sam:
Đaurskog vođu radi glave,
Đaursku ljubu, oči plave,
Nek nasite srca plam.
Na umoru vođa pišti,
Pod čadorom đaurka tišti
Kana o svu lažnu grud;
A kan slatki šerbet pije,
Ljubi djevu, pa se smije
Krotak lavić – negda ljut.
Pa sred živa, slatka žara
U srce mu nož udara,
I kad bijeli svanu dan:
Đaurska ljubav osvećena,
U svôj krvi razvaljena
Leži đaurka, Tatar-kan.
Naše Gore List, 1863.
Odgovori