Pjesma posvećena nepoznatoj dragoj
mojim prijateljima,
gradu u kojem živim, i meni
Ja sam mlad
Ja hoću život pun i olujan
Ja hoću život sav ko Bog
Sve je moje
U krilo mojih misli sve se ruši
Dani
Svaki moj je jednak dan
Nebo povrh glave
Kuće ljudi oko mene.
Bezbroj ljudi ide.
Ja sam na svim ulicama.
Ja se smiješim u sve lijepe oči žena.
Slušam
kad prošume kroz zrak haljina i pokreti.
Izgubljen
na uglu čekam
da me nađe jedna bijela ruka
i odvede s hladnog ugla
Niko nikad ne dolazi k meni.
Žene prođu
sve utonu u dnu ulice.
Sam na uglu
zebem.
Žalost.
Umor.
Prostor tamni.
Veče slazi u prostor i u me.
Kroz plavo veče nebo, žute zvijezde
Kroz plavo veče zelenkaste lampe
Iz noćnih kuća prosiplje se muzika
u ulice i u mene.
Ja bih pleso taman jedan ples
Ja bih htio svuda biti
Ja bih htio radost sviju ljudi
Ja bih htio izljubiti lica sviju žena.
Tražim
Mene svuda ladan pogled prima
Ja sam svima tuđ
o ja sam svima stran, i ja sam sâm
Bježim
daleko od zadnjih kuća grada.
Ja se u noć zavijem: u crn i težak plašt
i plačem
Ja sam krik u noći crn i nepoznat
Vjetar nosi krik niz prazne ulice
Ja ne mogu noću biti sam.
Oko mene moji prijatelji.
Ispred mene šumi crven alkohol.
Neka tužno srce u noć tone.
Moja majka sniva
U snu njena ruka kroz noć traži moje lice.
Mene nema
Mojoj duši šumi crven alkohol.
Moja sestra budi se u noći
Moju sestru strah je od noći i mene.
Njen plač luta izgubljen u tami.
Dođe meka mjesečina
njeno lice plavim plaštem pokrije.
Zar još kakva ruka traži mene?
Zar još kakva bijela djevojčica za mnom plače?
Meni pjeva crven alkohol.
Vani luta ladna bijela mjesečina
Vani vrijeme kroz noć tiho promiče.
Moje srce sane u dno noći.
Moja čežnja na dno čaše mre.
Moje srce na dno noći mrtvo.
Noći, crni plaštu budi dobra
Ovij moje mrtvo srce meko meko
Noći, crni plaštu vječnosti
Jutro
Svjetlost
Kuće budne otvaraju oči
Bijele sjenke k meni plaze
Moja tamna duša mrzi svjetlo
Moje lice nije za sunce i ljude.
Mene nikad neće ljubit lijepe žene.
Od mene će bježat djeca jutrom niz ulice.
Pjani pjevač ide pjeva posrće.
Da me vidi
vrisnula bi mala sestra prestrašena
zaplakala majka.
Pustite me
Ja ću uvijek ljubit svoju tamu.
Mjesto drage
mjesto sestre
mjesto majke
Smrt će moje poljubiti čelo.
Mojoj smrti neće sjati žute svijeće
neće blaga zvona zvoniti
neće majka plakati.
Mojoj smrti sjat će ladne bijele zvijezde
Moju smrt će gradom noćna pseta lajati.
Ništa nije moje
Ja sam igra svoga Boga.
Stojim sam na rubu noći i svih doživljaja
Za mnom leži crna prošlost sahranjena
Ja sam sada tamna granica
Ja se rađam
Bože bacaj život u me
Ja sam more koje čeka crven život sunca u sebe
Bože, budi volja Tvoja
Stojim gô na rubu svoje prošlosti
Ja sam tamna granica
Moja duša strepi
nevjesta u prvoj plahoj plavoj noći.
Moja duša dršće
ispred Tebe
beskrajnog i tajnog tamnog zastora.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori