hrvatska poezija
Dok zlatan mjesečev srp
žnje zvijezde: nebesko žito,
i iz gospodskih vila
psi laju duboko i sito,
on prignut kao kosac
široko metlom maše
i žnje gradsko blato,
a slabe se svjetiljke praše.
Onda kolica zaruže
i za par korakâ ušute;
pjevucka starinski seoski napjev
– i odu misli krute.
Zovu ga žene što pločnikom šeću
(i on živi noćnim životom),
s njima se šali, pobire kupce
i odlazi umorno potom.
Objavljeno: 1932.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Jagode su čisto zrele, strusit bi se štele, gdo bu tebe mogel zvati, da ih ideš brati? Znam ja: veter bu ti vesel sladki … [više] about Jagode
Pod suncem (pod njim ništa nije novo!) Pod suncem Inda leži čupav čupak, Leži fakir u dubokih mislih, Leži i gleda - da … [više] about Indijska priča
Tam dole samo šume se plave, Čez vedro nebo vrana preletava, Vu toplem vetru dremle zrela trava, Pesme žalosne reči sim … [više] about Pesma z drugoga brega
Sanjao sam da sam varvar Riđih kosa, nagih grudi, I da nosim teško koplje, A da sunce jarko rudi. Jarko rudi, zlatno … [više] about Sanjao sam…
II Sad često misao zabludi Put Poljske nesretne, sred poljana litvinskih, Čeznutljiva da traži nježne grudi, Golubinje ti … [više] about Na parobrodu
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori