hrvatska poezija
Dok zlatan mjesečev srp
žnje zvijezde: nebesko žito,
i iz gospodskih vila
psi laju duboko i sito,
on prignut kao kosac
široko metlom maše
i žnje gradsko blato,
a slabe se svjetiljke praše.
Onda kolica zaruže
i za par korakâ ušute;
pjevucka starinski seoski napjev
– i odu misli krute.
Zovu ga žene što pločnikom šeću
(i on živi noćnim životom),
s njima se šali, pobire kupce
i odlazi umorno potom.
Objavljeno: 1932.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Pogasili smo svjetiljke i zvijezde Nama sjaju kose žena Nama sjaju žuta vina Stabla (naše žive nijeme sjenke) svršuju u noći … [više] about Očaj
Snoćka su lipe zadišale Sladko pri mojem obloku, Snoćka su oči mi čitale Ljubav vu tvojemu oku. Cveti se novi … [više] about Lipe
Gdje usred zemlje njemškog Sasa Kroz kraj se vere Vera, Od starodavnog stoji časa Mjestance malo Mera; A do njega se poljem … [više] about Grobovi Hrvata
Bila veče topla, tija, Kada čežnja nježi grudi, Kad se ruka srcu svija, Kada usna cjelov žudi - - Bila veče, meka, čarna, Kad … [više] about Astrea
Dve ja murve rodne imam: bela ta je mlajša, ali črna blizu plota ta je puno slajša. K njim sad vnogo lepo dete vu dvorišće … [više] about Murve
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori