hrvatska poezija
Dok zlatan mjesečev srp
žnje zvijezde: nebesko žito,
i iz gospodskih vila
psi laju duboko i sito,
on prignut kao kosac
široko metlom maše
i žnje gradsko blato,
a slabe se svjetiljke praše.
Onda kolica zaruže
i za par korakâ ušute;
pjevucka starinski seoski napjev
– i odu misli krute.
Zovu ga žene što pločnikom šeću
(i on živi noćnim životom),
s njima se šali, pobire kupce
i odlazi umorno potom.
Objavljeno: 1932.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Potok si skače čez lug, Makar je put mu još dug, Zna on, da sunca bu vani. Kos si na leski sedi, V zlato po polju … [više] about Kaj ne?!
Na prislonjo pred podrum smo seli, Kraj nas je pijar pon, Škrilake smo na travo si deli - Zvoni čez brege zvon. Mi molimo na … [više] about Plavo nebo
Gledaj, Draga! Serce moje Vu žalosti vtopleno. Kad mi braniš lice tvoje kušuvati ljubleno. Zakaj si me, lepa Kate! Zorja ma! … [više] about Ljubleno Tuguvanje
Na divanu od žutog baršuna Mi sjedimo već poslijepodne cijelo; I slatko nam je: u vazi cvijeće svelo I bolesnog je daha soba … [više] about Toplo popodne
To nije Jakov: to se čovjek na samrti s nekim nevidljivim hrve Tajanstveno prijeđe u nepomičnost i sad je stao. … [više] about [To nije Jakov…]
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori