hrvatska poezija
Dok zlatan mjesečev srp
žnje zvijezde: nebesko žito,
i iz gospodskih vila
psi laju duboko i sito,
on prignut kao kosac
široko metlom maše
i žnje gradsko blato,
a slabe se svjetiljke praše.
Onda kolica zaruže
i za par korakâ ušute;
pjevucka starinski seoski napjev
– i odu misli krute.
Zovu ga žene što pločnikom šeću
(i on živi noćnim životom),
s njima se šali, pobire kupce
i odlazi umorno potom.
Objavljeno: 1932.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Vuk, hijena, lisica i slon, A u oku kraljevskoga lava Tinja pravog veličanstva slava: Pala veličina — to je on, Rob i martir … [više] about Menažerija
Ja sam, dušo, kip od leda, Umrlo mi srce živo; Moje pjesme - moja čeda - U srcu sam posakrivo. Gazim trnje svoga puta Niz … [više] about Ja sam…
Oj Dalmacijo, zemljo krasna i mila: Ti kolijevko careva i robâ, Dviju svijetah vez u staro doba, Od kih mnoga zla si … [više] about Dalmaciji
Put moga tijela kroza svijet O što da pjevam o svom tijelu i o sebi? Bog baca moje tijelo iz svijetlih jutara u ponor tamnih … [više] about Bog i moje tijelo
To nisu zvijezde, to nebo nije: To košnica je pčelâ puna; I komad zlatnog meda - luna - U gorka usta slasti lije. To nisu … [više] about Noć
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori