hrvatska poezija
Dok zlatan mjesečev srp
žnje zvijezde: nebesko žito,
i iz gospodskih vila
psi laju duboko i sito,
on prignut kao kosac
široko metlom maše
i žnje gradsko blato,
a slabe se svjetiljke praše.
Onda kolica zaruže
i za par korakâ ušute;
pjevucka starinski seoski napjev
– i odu misli krute.
Zovu ga žene što pločnikom šeću
(i on živi noćnim životom),
s njima se šali, pobire kupce
i odlazi umorno potom.
Objavljeno: 1932.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Moje srce, majko, veliki je grob, U kom mnoštvo nada pokopanih gnjije, I što dalje zemski život mi se vije, Vidim, da sam tvoju … [više] about Moje srce, majko…
Šta grmi burno kao grom Na strmu klisu tom? Zar bjesni savski vir Kroz gluhi noćni mir? Šta sipa ono žarki trak Kroz crni … [više] about Prokleta klijet
Sladko šumiju si čelice, cveteju v vrtu gumbelice, kaj one najlepše ni? Duša, a gde si mi ti? Vrt su ti s plotom … [više] about Gumbelica
Zakaj je tako tužno, zakaj oblaki su sivi i škraplje kišica dol?! Nad hižice mokre, slamom pokrite, nagnul se hrast je, sav črn … [više] about Na grobek sestrici mojoj
U zlatnoj se sandali meko prošeto mjesec zvjezdastim ćilimom neba. Šumi trava - zelena kosa livade - i tresu joj se široke … [više] about Seljanka leži na noćnoj livadi
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori