hrvatska poezija
Ja sam ostavio šum svjetla i ljude
Bježim pognut pokraj mrtvih kuća
Muzika zaostaje i za mnom zadnji zvuk se kida
Svjetiljke i zvijezde redom gasnu.
Tama
oko mene stoji
Ćutnja raste.
Ja se gubim crn
i koraci se moji krše
svrše
bezglasni.
Ja sam tama
ćutnja stajanje.
Moja duša tone u dubine noći
i ko zvuk se rasiplje
i mre.
Negdje netko plače
gorko?
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Kada umre rutav naš Romèo, Za njim neće ostat znamena; Znat se neće da je ljubit hteo Pokojnik što nema kamena. Ja te žalim, … [više] about Kada umre…
Bezeg se beli iz kmice, kak je belo tvoje lice. Bezeg stiha mi diši, kak si sladka ti. Gaj je tih i on posluša, si i ti još … [više] about Bezeg se beli
Pada kap po kap. Buči negdje slap. A u mraku spava već dolina... Povrh glave tik jeknu ptičji krik. Kiša rosi. Mrtva svud … [više] about Sjeta
Sve usnulo je. Samo ona sja Na vječnom nebu. Kroz jasni beskraj luta. A sama je. I nema nikoga. Ni mjesečine. - Ko pjesma … [više] about Zvijezda Večernjica
Cvate zrak od cvrkuta pticâ. (Gdje su gnijezda?). Skrećem k nebu glavu: Paperje srebri u zraku se plavu. Žuti cik kljunićâ svih … [više] about Proljeće
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori