hrvatska poezija
Ja sam ostavio šum svjetla i ljude
Bježim pognut pokraj mrtvih kuća
Muzika zaostaje i za mnom zadnji zvuk se kida
Svjetiljke i zvijezde redom gasnu.
Tama
oko mene stoji
Ćutnja raste.
Ja se gubim crn
i koraci se moji krše
svrše
bezglasni.
Ja sam tama
ćutnja stajanje.
Moja duša tone u dubine noći
i ko zvuk se rasiplje
i mre.
Negdje netko plače
gorko?
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Imala si pravo, da je život bajka, S čije groze svak čas srce se potrese; Ljudskog nema stvora, kom ne razbije se Bar po koja … [više] about Imala si pravo…
Kukmica mala na glavi, drobni koraček sim, tam, ali kad krila raširiš, čisto pod nebom si mam. Tam je za vsakog sunca, tam … [više] about Tičica i ja
Zakaj klanjci prestali su črni senjati, zakaj bregi počeli su halju menjati?... Zakaj megle ftekle jesu kišu delati, a … [više] about Zakaj?
Drugarice, ne sja lančić zlatni O tvom vratu; nemaš narukvice; Vihori ti kosa; povik ratni Obasjo ljepotom tvoje lice. O tvom … [više] about Partizanka
Trublja ječi. Care vojsku Selom kupi našim. Strah me, dušo, e ću morat Da se diljke mašim. Ti se smješiš: ko da nije Onaj … [više] about Trublja ječi
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori