hrvatska poezija
Ja sam ostavio šum svjetla i ljude
Bježim pognut pokraj mrtvih kuća
Muzika zaostaje i za mnom zadnji zvuk se kida
Svjetiljke i zvijezde redom gasnu.
Tama
oko mene stoji
Ćutnja raste.
Ja se gubim crn
i koraci se moji krše
svrše
bezglasni.
Ja sam tama
ćutnja stajanje.
Moja duša tone u dubine noći
i ko zvuk se rasiplje
i mre.
Negdje netko plače
gorko?
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sunce jasno, dođi amo, Noć je tiha, sad je čas, Gondolica crna tamo Oboje ti čeka nas. Na nebu se zvijezde krijese, I … [više] about V Na gondoli
Sa tebe su strgli kraljevsko odijelo, Izranili tvoje božanstveno tijelo, Robinja si tužna, mučenica prava; Izdajom i zlobom … [više] about Hrvatskoj
Udri u cimbal šumni, idejo evanđeoska! Jedan'est stoljeća ropskih psalam si šaputala; Čekajuć dan slobode, ko lik od mrtvačkaog … [više] about Dva barjaka
Iz mora je ishodila Vitka, čvrsta, uspravljena Ko božica mora prava, Ko rusalka, ko sirena, Ko djevojka - Koju oko vječno … [više] about Ko božica mora
Odvajkada na duši mojoj svira Muzìkant satir, golać, parija, Pa kada svira, ko iz glasovira Utòpija se diže, san, Ikàrija. O … [više] about Čarobna frula
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori