Vrtovi u dolu žute se u tuzi
Jesenskoga dana bojom žutog vina.
Kroz granje se vuku pramovi tišina.
Vrtovi u dolu – dobri stari druzi.
Kraljevski su mirni; i tihi i sami;
I vjetrić je usnuo u njinoj osami.
Samo plavkast oblak dima lijeno lunja
Vrh obranih grana šipaka i tunja.
Ljubičasta svjetla gase se i gase
U zlatnome lišću. Krotko veče pada.
S daleka brežuljka zvone zvona sada,
Pa se čini ko da s nebesa se glase.
U vrtove zvuci kroz granje se liju
Kao skromne kiše, a kada zašute,
Na svakoj se grani i duž staza sviju
Zasja tanko cvijeće mjesečine žute.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori