hrvatska poezija
Bilo je tiho, bilo je tužno –
Sunce je palo za gole planine.
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.
Poljem su išle dvije parije stare,
Sumorne – s krpom odijela -.
Leđa su njina pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.
I bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi –
Pred pravdinim spomenikom.
“Vladimir Vidrić”, 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Bregi vse bole su beli, mehke su kape si deli, toplo pod snegom je njim. V selu iz vsake se hiže kakti perjanica zdiže tenki … [više] about V snegu (Bregi vse bole su beli)
U selu veče. Dan je usnuo na vrsima. Pred kućom čovjek mirno sjedi i pije Dah mlada grožđa, što na dugim trsima Ko crno cvijeće … [više] about Odmor uz pjevanje mladog vina
Kako teško jesen mrije, A kroz granje cvili čama; To Studeni ledom bije Žarkog Boga po zrakama. Uvrh grane ptica sjedi Kao … [više] about Tako je…
Olovna, siva mrena je neba - ko oko u lude Sinji, ko pepeo zgasli kroz mliječnu maglicu dima; Snijeg - to smrzle suze su, iz oka … [više] about Prvi snijeg
Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama. Pod njome crna zločinačka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao … [više] about 1909.
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori