hrvatska poezija
Bilo je tiho, bilo je tužno –
Sunce je palo za gole planine.
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.
Poljem su išle dvije parije stare,
Sumorne – s krpom odijela -.
Leđa su njina pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.
I bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi –
Pred pravdinim spomenikom.
“Vladimir Vidrić”, 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Višnje cveto kak mleko, Beli se oblak niše, Sonce i zemla diše, Došel sem, došel nazaj! Dogo granje je leko, Žilica saka … [više] about Višnje
U jednoj sobi ogromnoga grada pokraj sirotnoga pokućstva i suđa živi mlada žena Svaki dan o podne i na veče uđe jedno vučje … [više] about Zapuštena
U Remete u slavne, Gdje božja mati sjedi, Za dobe davne - davne Redovnik dođe blijedi. "Iz zemlje obećane Prevalih, reče, … [više] about Smrtno zvonce
On vodi mene u noć Ruka mu je mala topla mekana On vodi mene u noć Oči mame prazne plave vodene On pruža meni iz noći otrov … [više] about Vampir
Ko kad ljiljan s pupa ocva bio, Te po bašči prospe miruh mio, Gojitelju svomu l'jepo prija, A on njemu svoju njegu svija: Tako … [više] about Hrvatskoj mladeži
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori