Dvije parije

Bilo je tiho, bilo je tužno –
Sunce je palo za gole planine.
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.

Poljem su išle dvije parije stare,
Sumorne – s krpom odijela -.
Leđa su njina pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.

I bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi –
Pred pravdinim spomenikom.

“Vladimir Vidrić”, 1924.

V. U proljetnoj lijepoj noći Kraj potoka sjednem s njome, Ljubim mile modre oči, Medna usta mlade mome. Povučem ju na … [više] about Ljubavi uspomene

Noćas tišina bjesni svoju oluju i kroz moje srce prolaze oštri glasovi dalekog predjela kuća stvari - Noćas tišina bjesni … [više] about Molitva

U čaši se iskre drobe i lome, Pjevaju zvuci daljina; Kaplje se bisera u staklima gone, Noć ide na kolima vina. Obalam' … [više] about Samoća i vino

Zabliještit će mi oči jutrošnja bjelina i opit će me ovi bistri glasi što ih odsvud čujem O lice vjetar udari Niz … [više] about Mjeseca januara

Krvniče! Ako za izdaju ponudiš meni srebra, Skovat ću od njega nož - I sjurit ga tebi u rebra! Objavljeno: 1943. … [više] about Odgovor

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Reader Interactions