hrvatska poezija
Bilo je tiho, bilo je tužno –
Sunce je palo za gole planine.
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.
Poljem su išle dvije parije stare,
Sumorne – s krpom odijela -.
Leđa su njina pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.
I bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi –
Pred pravdinim spomenikom.
“Vladimir Vidrić”, 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Vladimiru Nazoru Kô sunčan san, kô čudna, neviđena prikaza stoji hram Neptunov. Snažni stupovi nose teret krjepkih … [više] about Neptunov hram u Paestumu
Neki conte, inače i knez Ostade u špagu bez penêz, Pa je conte uzo mali conto, Hoću reći nekakav aconto, Pošavši na bliz i … [više] about Balada o suncokretu
Za kitnjastu goru čarnu Zamaklo je sunce zlato; Sumrak se je blijedim rukam Izbi mi za stijene hvato. S briga tešku ja sam … [više] about Prikaza
Kaj da počmem, moja draga mati, Smrt i betek — to je sinek tvoj. Strelili su mene Smiljke zlati Prami, Smiljka — to je betek … [više] about Hrastovački nokturno
Kako teško jesen mrije, A kroz granje cvili čama; To Studeni ledom bije Žarkog Boga po zrakama. Uvrh grane ptica sjedi Kao … [više] about Tako je…
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori