Ja znam, da nije danas više moda
Pred tobom sagnut ponosno si čelo,
I skidat pjesmom zlato s nebna svoda,
Ovijat njim ti mučeničko tijelo…
Al ja sam, prosti, nešto glave svoje;
I ne ću kanit navika se starih:
Ja pjevam noću, kad se zvijezde roje,
I danju, kada svijetom sunce jari.
Pa komu sve te da namijenim pjesni,
No tebi, kojoj crn se otpad sprema:
Med djecom tvojom već ti borba bjesni
Za tuđe… ko da tvoga više nema…
Al bila pri tom kakve godjer sreće,
Pjevača tvoga ništa ne okrene –
Ja volim tvoje ruho i od vreće
No tuđe: bilo baš od svile cijene.
I zato će te dalje kô i prije
Sve pjesme moje, majčice, da slave –
Ja znam, da danas to već moda nije,
Al, ja sam, prosti, nešto svoje glave!
Odgovori