hrvatska poezija
Jagode su čisto zrele,
strusit bi se štele,
gdo bu tebe mogel zvati,
da ih ideš brati?
Znam ja: veter bu ti vesel
sladki glas donesel
il povedal tiček z grane,
još za zorje rane.
Ja pak tebe nemrem zvati,
ljubav svoju dati,
a tak puno, prepuno je
sad je srce moje!
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Kad ti primim ruku, ovu ruku plahu, Sva se duša moja orosi i prene; Ti me gledaš nijema, šutljiva, u strahu, Dok ti grudi drhte … [više] about Novo rođenje
Svake noći kad se vraćam od tvog stana Za mnom uvijek kruto škrine brava; Livadama lutam s mjesecom do dana: Zlatnim rupcem … [više] about Jutra
Dalje! Dalje! Nigdje pristaništa Jadnomu bjeguncu utočišta Nigdje, a da skloni svoje čelo; I sve trnje, što po svijetu … [više] about Prorok
Žalost tvoga odhajanja Veruj, bi me vbila: Neg to tvoga ostajanja Radost bi včinila Andar vmreti moram, Draga moja Kate! Od … [više] about Zverhu Odhanja jedne Lepe
XIII. Travom nikle jagode, Kao krvca rujne, Al su glavom ponikle, Kao da su nujne; One ne će povjerit Niti tračku … [više] about Nevenke
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori