Sad znadem sve:
Rođenje bješe razdvojenje
I rastenje je samo rastajanje sa mnom.
Zaludu mi je što te tako ljubim;
Vidim: sve beznadnije te gubim.
O što učinih! Što te rodih!
Zar čim te primih svojom rukom, ne bi više moje?
I čim te u svijet stavih, svijet mi tebe ote?
O zašto vječno ne osta u meni
da s tobom, svijetom moga srca, živim, bdijem, spavam,
da sa mnom si u svakom času
ko ruka moja što je uvijek sa mnom.
Da sa mnom umreš
i sa mnom budeš u svim vječnostima!
Zagreb
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori