Jutro, mir i sunce. Ona baščom šeće
Između uskih lijeha, pa se tiho smije.
U očima njenim vedar podsmijeh sreće,
U očima njenim tajna čar se krije.
Mirisavim zrakom s cvjetnih grana ori
Zaglušni orkestar cvrčaka i ptica.
Šumor. Ona staje, sve joj lice gori;
Na zemlju joj pala kita ljubičica.
Leti jedan golub; na krilo joj pade,
Pa joj guče glasom jutra i svježine,
Pa joj priča priču golubice mlade,
Što ga ljubi žarko i od čežnje gine.
Miriše ružmarin. Vonja bašča cijela.
Odleti joj golub. Pogledom ga prati.
Čvrsto stisla usne, kao da bi htjela
Za nečim nejasnim slatko zaplakati.
Bježi stazom – sama ne znajući, kamo.
Poskakuje i hrli. Čuje glas daljine…
Ostani u bašči! Lijepo dijete, amo!
Za tobom sve cvijeće umire i gine!
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori