hrvatska poezija
Ja sam, dušo, kip od leda,
Umrlo mi srce živo;
Moje pjesme – moja čeda –
U srcu sam posakrivo.
Gazim trnje svoga puta
Niz koji me sudba rinu,
Lutajući, kako luta
Mrtva zvijezda kroz prazninu.
Al kad tvoje oko pane
Na tu zvijezdu, moje dijete,
Tada pjesma opet plane
Ko da iskre nebom lete; –
A ti gledaš kako sjaje
Ispred tvoga čista vida,
A ne znadeš, dušo, šta je
Kad se srce tako kida!
Vienac, 1889.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Mene jedu bakterije Trune trune jadno meso Bože zar ti nije žao? Ja sam dijete. Bože! Dijete! Neke noći neka vina neko … [više] about Bakterije
Oslepele budu mi jenput te oči, Kaj tak su mi gledele rade I leta ti v cvetju i jesenih žalost I sneg i protuleti mlade. Na … [više] about Za zbogom
Tam dole samo šume se plave, Čez vedro nebo vrana preletava, Vu toplem vetru dremle zrela trava, Pesme žalosne reči sim … [više] about Pesma z drugoga brega
Na mjesečini pjenu Pjeva vodopad. O, kad se samo sjetim Da nisam više mlad! O, kako zdravo diše Polje, zemlja, zrak! Da, … [više] about Kraj druma
Pokojnoj sestrici Breg je zgubil belu plahtu, zrasle su ciklame, mak bu skoro pak zažarel - da ne buju same. Če tvoj grob … [više] about Mak i ciklama
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori