hrvatska poezija
Ja sam, dušo, kip od leda,
Umrlo mi srce živo;
Moje pjesme – moja čeda –
U srcu sam posakrivo.
Gazim trnje svoga puta
Niz koji me sudba rinu,
Lutajući, kako luta
Mrtva zvijezda kroz prazninu.
Al kad tvoje oko pane
Na tu zvijezdu, moje dijete,
Tada pjesma opet plane
Ko da iskre nebom lete; –
A ti gledaš kako sjaje
Ispred tvoga čista vida,
A ne znadeš, dušo, šta je
Kad se srce tako kida!
Vienac, 1889.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sastala se do dva kaluđera, Jedan k Rimu, drugi k Carigradu, Prvi rutav ko u hodže bunda, Drugi brije kao glumac … [više] about Acta apostolorum
Po lugu slaviček popeva, da najdalši čuje ga kut, po žitu se zlato razleva, k topolam odputil se put. I prešel bu on mimo … [više] about Vuz put
Angeli su zišli lepi z neba k zemli dole - i vu štali za vse lude Jezušu se mole... Drugi z neba bele zvezde potrgali … [više] about Angeli su zišli…
Ja nemam Žene Ja sam sâm Svako veče padnem nadno svoga sna San je kao plavo more. Ležim spasen na dnu mora. Vrtovi se … [više] about Život
Siromaštvo je tijesno tjeskobno stegnuće U njemu život čuva vječno napregnuće U sirotnih je i samo čeznuće cvjetanje bez … [više] about Sunce siromaha
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori