hrvatska poezija
Ja sam, dušo, kip od leda,
Umrlo mi srce živo;
Moje pjesme – moja čeda –
U srcu sam posakrivo.
Gazim trnje svoga puta
Niz koji me sudba rinu,
Lutajući, kako luta
Mrtva zvijezda kroz prazninu.
Al kad tvoje oko pane
Na tu zvijezdu, moje dijete,
Tada pjesma opet plane
Ko da iskre nebom lete; –
A ti gledaš kako sjaje
Ispred tvoga čista vida,
A ne znadeš, dušo, šta je
Kad se srce tako kida!
Vienac, 1889.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
O, kako je pusto, kako je tužno! Sunce pada za gole planine, Daleko tamo na krvavo nebo Vijor povija oblačine. A kipi more. … [više] about Roblje
Eno glasom žalosnime Kako tuži vilin drug; Javor-gusle plaču š njime, Tužnom jekom ori lug, U najljepšoj mladić dobi Plačuć … [više] about Nesretni pjesnik
Marijo, ja u tebi gledam svoju majku i svaku majku I ja mislim često na onaj bol u tvom licu što se javi kad tvoj se porod … [više] about Marija
Ao slavlja! mlade bule! Jeste l' priču - jeste l' čule? Pobijedio Tatar-kan, Pobijedio đaura kleta; Na cjelini od … [više] about Tatar-kan
Starinske si hiže z visokimi krovi Z obločecov k cesti glediju, Vre sunce zahaja i ideju mraki, Pa kaj to starice ne … [više] about Prošecija
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori