Kad je vidjeh prvi put
Propalu senjoru,
Reče mi: — Gle cigana!
Došo je u horu.
Bit će slatko sunce i život ko voće,
Našla sam pajdaša kakvog srce hoće! —
Dolores, divna Dolores!
Odmah složno spanđamo
Naše avantire,
Živući od bezbrige
Ko od sinekire.
Najljepša je bila drevnom u Latenu,
Zbog nje razbih tikvu engleskom kretenu —
Dolores, divna Dolores!
Služila je ko model
Mjesto mene para,
Jer se garson, stari Bog,
Za boema stara
Ko za poljski ljiljan i vrapca u zraku.
Zašto me, Dolores, ostavi u mraku —
Dolores, zašto, Dolores?
Jednom reče: — Dosta je,
Sita sam te, Stari.
Komedije ne treba,
Novine, žandári! —
Padoh, pošto reče, i roptah ko gubav,
Dolores, divna Dolores!
Prođu dv’je-tri godine
Kao tri filistra,
Nađem vam u novinah,
Slavnog uz ministra,
Nju. U krvi. Noću. Ko janje: Dolores!
Zaklao ju švaljer. Sumnjivac. O mores!
Dolores, divna Dolores!
Vidim ju — ko prvi put! —
Oči — dva smaragda,
Takove ljepotice
Nije gledo Bagdad,
Nije imo Lovlas, ni Huan, ni Paris!
Proklet bio — proklet tvoj ubica Pariz —
Dolores, divna Dolores!
Ljubav bol je najveća,
Prosti, ah, oprosti:
Ja sam krivac najveći,
Ako tvoje kosti
Rastrgane plaču u ledu špitalja,
Mjesto da ih maze ruke tvoga kralja —
Dolores, Dolores, Dolores!
Knjiga pjesama
Napisano: 1907.
Odgovori