hrvatska poezija
Na pragu stojim tvoje sobe,
Al ne usuđujem se ući,
U sobi nešto slatko miri
I zvone zvuci zamirući.
Ne gledajuć te vidim tebe
Kod glasovira sjedit nujnu,
I ručicama skladat pjesan
Žalobitu i slatkočujnu.
Sve nježnije i tiše zvuci
Daleko u dalj tamnu hrle,
I čujem, gdje ti krila duše
Žestokom strašću nekog grle.
Objavljeno: 1875.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Kaj je ono mesečina sredi dana bela? ili ono hajda cvete poleg tvojeg sela? Steza ide, tiha steza čisto blizu hajde, k … [više] about Detelina
Ni mi v rodu sveti Frane, Ki s ticami i z govedi Bracke vodil je divane, - I držal im propovedi. Ni mi steljo videt bilo F … [više] about Dar divana
Starinski orah, te polako sane, Kô bonik, duge nadvio je grane Nad žut i sivkast krov poniske kuće. U zraku dah. To slazi podne … [više] about Mjeseca srpnja
Ah mnogi misli, da mi v'jek se vije Tišinom vedrih, pramaljetnih dana; Al nikom, Bože, kao Tebi nije Sudbina burne prošlosti mi … [više] about Ah, mnogi misli…
Drenek cvete, drago dete, droben je i žut. Z tenke veje kos se smeje, dalko ga je čut. Sam se javlja, tam … [više] about Drenek cvete
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori