hrvatska poezija
Na pragu stojim tvoje sobe,
Al ne usuđujem se ući,
U sobi nešto slatko miri
I zvone zvuci zamirući.
Ne gledajuć te vidim tebe
Kod glasovira sjedit nujnu,
I ručicama skladat pjesan
Žalobitu i slatkočujnu.
Sve nježnije i tiše zvuci
Daleko u dalj tamnu hrle,
I čujem, gdje ti krila duše
Žestokom strašću nekog grle.
Objavljeno: 1875.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
U planini mrkoj nek mi bude hum, Nad njim urlik vuka, crnih grana šum, Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg, Muku moje rake … [više] about Moj grob
Megla se legla v gorice, suha se loza žuti, zakaj je bledo ti lice, kaj si žalostna mi ti? Morti je sunca ti milo, ili ti … [više] about Vu megli
Alaj mi se činiš vedra, Alaj mi se činiš laka, Moja dušo - tvoja njedra Satkana su od oblaka. Pod oblakom raj se krije, U … [više] about Alaj mi se činiš vedra…
Spi jalšina. Mesečina Tenko tkanje tke I med breze Riše steze, Po njih senja pê. Na te črne, Oštre trne Sipa svetli … [više] about Mesečina
Sveti Alojzij iz Španije, Histerični klerik sa krinom, Koj' je cjelivo lubanje Slatkom i strasnom gorčinom, Sastao se na … [više] about Gonzaga
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori