1. Sag
Raspela je vječna misô
U đerđefu ćilim svilen,
Čudotvor tu Bog ispisô
Lik divotan, krasan, milen.
Iskitio alem-iglom,
Cvjetno polje, zelen-gore,
Mjesečinom sjajnom ciglom
Išarao sinje more.
Protkao je divni ćilim
Sjajnom dugom sa nebesâ,
Zvijezde zlatne žarom milim
Djevojke na sag istresa.
A sa dvora, sa Vilina
Na sag metnu rujni rubin:
Sag taj mi je domovina,
Plamni rubin obraz ljubin.
O, tako vam vjerna srca,
Na počinak kad je vrijeme,
Kad me stigne, braćo, smrca,
Tijem ćilimom pokrijte me.
2. O ti dušo!
O ti, dušo moje duše!
O ti, srce srca mog!
Kuda pošla, kamo došla,
Pratio te dobri Bog!
Tvrda zemlja putem bila
Tvojoj noni mehak mah,
Zla se bura ukrotila
Pred tobom na milen dah!
Tvrdnulo pod tobom more,
Snizila se strma hrid,
Ljuta zima cvijećem cvala,
Moja dušo, na tvoj vid!
Sav ti život bio božić,
Anđeli te sreli svud;
Nikada mi neplakala,
Prostrla ti sreća put!
Samo katkad u toj sreći
Imena se sjećaj mog;
O ti, dušo moje duše,
Pratio te dobri Bog!
3. Znam – ne znam
Znadem, dušo, da si lijepa,
Milokrvna, zorolika,
Znam, od tebe ljepše ne ima,
Hrvatskomu rodu dika.
Znadem, da ti duša diše
Milije od karanfila,
Prema oku tvomu zvijezda
Da bi samo sjenom bila.
Znadem, da je ćud golublja
Prema tvojoj tvrdi kamen,
Znadem, prema tvomu žaru
Mraz je cigli – sunca plamen.
Znadem, da ‘no smrtna majka
Takve rodit već ne može,
Znam, da si se, stvoriv Milku,
Iscrpao, vječni Bože.
Samo ljupka riječca tvoja
Je l’ istina, je li šala,
Toga ne znam, oj djevojko!
To mi kaži, diko mala.
4. Vrijeme
Lijeno teče i lagano
Tromo vrijeme poput zmije,
Kada k tebi, moja rano,
U tvoj dvorac poći mi je;
Ali kan’ da krila ima,
Leti nalik lakoj lasti,
Kad me žarkim cjelovima
Bujna tvoja usna časti.
Ah da dođe sretna hora
Mojoj mladoj duši bijednoj,
Da stojimo na dnu mora
Bisera dva školjki jednoj:
I ko more tamo sjemo
Nad nami bi vrijeme vrilo,
Mi ga sretni ne čujemo
Ho’š li tako, dijete milo?
5. Ropstvo
Ljubim te, oj ljubim te, slobodo,
Jedina ti mog života cijeli!
Srce moje za tebe bi prodô,
Žrtvovao za te život cijeli.
Put nebesa podigô sam čelo,
Za tvojim se povađajuć migom,
Sve ću podnositi smjelo,
Al pod ropskim ne ću kutrit igom.
Jedno ropstvo tek me zarobilo,
Je l’ da jeste, slatka moja sele?
Teško ropstvo – al’ je srcu milo,
Teške negve – dvije ručice bijele.
6. Naša kćerca
Moja ljubav vam je dijete
U mom srcu sred kolijevke:
Ja ju šikam, ja ju nimam,
Uspavam ju uz popijevke.
Moja ljubav vam je dijete,
Buji, cvate – živa, lijepa,
Smiješeć svoje ruke širi
I o miloj majci tepa.
Ona raste i poraste
Srce zipka joj premala,
Ona misli, ona pita,
Gdje bi majku ugledala.
Milko, dušo – gledaj amo,
Izbavi me mile muke,
Smiluj mi se siročetu,
Ljubav ište meke ruke.
Njeguj mi ju i cjelivaj,
Ne daj njojzi od svog srca;
Tvoja ljubav, moja ljubav
Reci, Milko, naša kćerca!
7. Zlatni cvijet
Vrhu zlatnih zvijezda – kažu ljudi –
Miloduhi cvate perivoj,
Tu vam sjaje sila zlatnog cvijeća,
Svaka duša ima cvijetak svoj.
Svaka duša anđela svog ima;
Kad joj dođe pramaljeća dan,
Na kreljutih sjajnih anđ’o krene
S božjeg raja u zemaljski stan.
I u srce čovjeku usadi
Dobri čuvar zlatni božji dar,
Ljudskom čedu razgali se duša,
Ljudsko čedo ljubi u taj par!
Ljubi – rosom očiju zalijeva
U čas jada ljubav, zlatni cvijet,
Ljubi – suncem milog smijeha grije
Roda ljudskog prvi amanet.
Al’ u srcu, komu cvijetak vene,
Komu cvijetak na kam tvrdi pô,
Nad tim anđ’o gorke suze roni,
Taj vam čovjek ima srce zlo.
Glasonoša, 1865.
Odgovori