Po narodnom napjevu
Seka Jana ubrav cvijeće
U njedra ga krijuć meće.
Seka mlađa pita, šta je
Zašto cvijeće sakrit haje?
Jana joj se mudro smije:
“Ocu ubran cvijet se krije.”
Sestra joj se tomu čudi,
Običaj je, misli, ludi.
Pa i ona svaki svetak
Ubra ocu svježi cvijetak.
Al ga nikad nije krila,
Čemu ta bi tajnost bila?
Minu za tim šest proljeća,
A narastla seka veća.
Lijepi Mijo pred nju stade
Te joj kitu smilja dade.
Skoknu u vrt blaženica
Ubrat Miji struk đurđica.
U cvijeću se sva postidi,
Gleda, da l’ ju tkogođ vidi.
Ubra cvijetak, te ga brže
U njedarca bijela vrže.
Za tih slatkih stidnih briga
Njegom svetom posveti ga.
Sada sejin čudnovati
Običaj i ona shvati.
Dragom ubran prvi cvijetak
Slatkoj tajni bje početak.
Odgovori