hrvatska poezija
Pada kap po kap.
Buči negdje slap.
A u mraku
spava već dolina…
Povrh glave tik
jeknu ptičji krik.
Kiša rosi.
Mrtva svud tišina.
I do groba grob
ko u lancu rob.
Vrh njih vjetar
mokro lišće goni.
Pada list po list.
Jecaj tih i čist…
To se uzdah
s duše sjetne roni.
Objavljeno: 1932.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
O moj stole birokratski, Ljuto li si meni drvo, Oteo si meni tatski Čilih ljeta doba prvo. … [više] about Mome stolu
Pjesnici nekad nadahnuti vjerom pjevahu ljudima o onomu kraju u koji čovjek prijeđe kad ostavi tijelo Danas se svakom … [više] about Zemlja
Bijeli, sanjarski cvjetovi U šumoru zlatnijeh pčela, Sunce i raskošni svjetovi I kristalni glasovi vrela! I vrtovi, mirisâ … [više] about Proljetna pjesma
Tu leži Div, Naš stid i sram, Što bješe kriv, Jer bješe Sâm. Taj sokô siv, Svog doma plam, I sad je živ I Vođa nam. U … [više] about Epitaf bez trofeja
Pjesnici nekad nadahnuti vjerom pjevahu ljudima o onomu kraju u koji čovjek prijeđe kad ostavi tijelo Danas se svakom … [više] about Teža
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori