Sjeta

Pada kap po kap.
Buči negdje slap.
A u mraku
spava već dolina…

Povrh glave tik
jeknu ptičji krik.
Kiša rosi.
Mrtva svud tišina.

I do groba grob
ko u lancu rob.
Vrh njih vjetar
mokro lišće goni.

Pada list po list.
Jecaj tih i čist…
To se uzdah
s duše sjetne roni.

Objavljeno: 1932.

Kuda da pođem u ovu prazninu ispred sebe? Da se javim svojima ko sablast Il ko sramota prijateljima? Gdjegod se javim među … [više] about [Kuda da pođem u ovu prazninu ispred sebe?…]

Izranja sunce gorskog iza kruga U nedjeljnoga jutra svetom muku: Otajstvu nalik, što ga božji sluga U veljem hramu dobrom kaže … [više] about S Griča

Bila je doga, niska i stara Morti vre više stotino let, Ne se na dalko našlo ji para - Prava negdašnja gorična klet. Najprvo … [više] about Klet

Olovne i teške snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone sjene rijekom plivaju, Žutom rijekom među golim … [više] about Jesenje veče

Popeva si tiček, Kak srebro mu glas, Zvoni mu popevka, Zvoni mu do nas. Tak zlatno je sunce, Tak vesel je svet, Dišiju si … [više] about Popevka

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Reader Interactions