hrvatska poezija
Pada kap po kap.
Buči negdje slap.
A u mraku
spava već dolina…
Povrh glave tik
jeknu ptičji krik.
Kiša rosi.
Mrtva svud tišina.
I do groba grob
ko u lancu rob.
Vrh njih vjetar
mokro lišće goni.
Pada list po list.
Jecaj tih i čist…
To se uzdah
s duše sjetne roni.
Objavljeno: 1932.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Vrijeme ide, sunce leti, Sine, gine, opet svijeti, Sve jednako, uvijek isto. Vedro, sjajno, zlatno, čisto, Al se sunce silno … [više] about Čudni ljudi
Lipa je pri putu mam, V hladu glibok zdenec, Puno puc se zbira tam, Kak od rožic venec. Vode šum je zmirom čut, Zajimač se … [više] about Zdenec
Pred mračnim hramom mršavo siroče, Prozeblo, s okom već bez plamena, Na mrazu zebe: - Smiluj mi se, Oče! - U ljetnom rupcu oko … [više] about Sirotica
U grudima našim gorjeli su plami Noćas, svih stradanja što su davno bili, I još što će doći, i sve što smo snili. Pjevali smo … [više] about U zoru
Iz sivog dana izronila dva naša tijela stoje sada ko dva stražara na ulazu u veče Ne veče: ocean od plava svjetla visoko … [više] about Dva tijela ispred olujna večera
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori