I.
U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele,
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.
I nebo se plavi visoko
Kud nečujno laste plove; –
Pod brijegom iz crvenih krovova
Podnevno zvono zove.
A dalje iza tih krovova
Zlatno se polje stere
Valovito, mirno i spokojno –
I s huma se k humu vere…
II.
Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivo
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebo plivo.
I kad sam otvorio prozor,
Blistav od kapi kiše,
Trznula se je grana
I još se lagano njiše.
“Gledaj – glas mi se javi –
Iskrice noći lete…”
l vidjeh u rosnom grmlju,
Gdje blisnuv – ginu i – svijete.
“Tko mi to kaza?” – viknuh,
Al grmlje i bašta sniva,
Tek mjesec nad svijetlim rubom
Naglije hiti i pliva.
“Zdravstvuj!” – i smijeh se pronije.
Il prosu se šaka pijeska?
Ja ne znam. – Na mokrih stazah
Tiha se voda ljeska…
Odgovori