Hotio bih stihom reći
Onaj grč ti, trpak tako,
Što ukoči usne tvoje,
Kad ti pričah ponajlako
– Oziruć se iza pleći –
Čim to rode čežnje moje!
Ah, to bješe uzdah nijemi,
Što ti zamro na usnama
Pa u suze ne proteče.
Ostav’mo ga među nama;
Zatureni, zagrljeni,
Toplimo ga dan i veče.
On će proći – nestat će ga,
I tvoje će usne male
U smjehuljka nabrat dva se,
Kada rumen lake šale
Prelije se preko njega
Pa ti licem poigra se.
A što mene vijek će peći
I mutit će moje dane,
O – zaklopi dječje oči;
Zaspij samo tu uza me,
Nikada ti neću reći,
Da preda mnom još se koči!
Tek po tvome čarnom polju
Neka teče med i mlijeko,
Proljet buji, ptiče moje!
Meni Bog je pjevat reko,
I ja vršim božju volju –
I ja jedem srce svoje!
Vienac, 1898.
Odgovori