Lijepa moja, celivajmo
usti s ustim sadruženi,
celivajuć uživajmo
slađe i jače zagrljeni.
Broj toliki od celova
neka uresi naša lica,
kolik ima strana ova
trava, listja i cvijećica.
Tako ugodno sjedinimo
celove ove, ma gospoje,
celovima da učinimo
od celova slatke boje.
Ter celove ko izabrane
ne bude umjet podavati,
necelivan neka ostane
a svijeh bude celivati.
Dobio sam, slatki brače,
bez celova zato ostani;
dobila si ti, ti pače,
celivat se tijem ne brani.
Što je ovo, da poznati
ne možemo, ma gospoje,
al’ je slađe celov dati,
ali u usti primit svoje?
Od celova slacijeh pravi
boj uzroči ovu smeću,
tijem celove ti ne ustavi,
ja celivat pristat neću,
neka ljubav strijel ognjene
jače u srca, naša trati,
kad celove tač medene
mi umijemo podavati.
U pepeo nas spržiti
nu će nje oganj kroz vlas mnogu,
ako ovako oživiti
nas celovi slatki mogu.
Za to skladno uzmnožimo
mi celove ove izbrane,
celovim se da obranimo
od ljuvene smrtne rane.
Odgovori