hrvatska poezija
Tvoje je tijelo ovdje još, al tvoje usne ćute.
Mi znamo: ti si otišo na neke nijeme pute
sâm, posve sâm,
i nikom od nas ne reče kud ode.
Il možda nikud nisi otišao
iz ovog tijela
i samo prijeđe među stvari:
zaćuta kao i one i svaki pokret stade
u nepomičnost.
I čemu ovdje plač i tužbe?
Što mogu biti glasi ljudî
kraj ovog vječnog ćutanja i mira?
Zagreb, 1921.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Rosne se rože budiju, v tihoj toj noći su spale. Kad se nasmeješ, su v licu sladke ti jamice male. Nebo je v jutro tak … [više] about Kad se nasmeješ
Sanjari mrki panj i mazi se na suncu ko starac što kašljuca sâm i tih na brijegu. Zalile ga kiše, uprljale mu koru, na … [više] about Panj na brijegu očekuje mrak
Jutro, mir i sunce. Ona baščom šeće Između uskih lijeha, pa se tiho smije. U očima njenim vedar podsmijeh sreće, U očima njenim … [više] about Učiteljeva kćer
Ni riječi više! Već ste dosta Nagraktale se, crne vrane! Dogrdila nam vika prosta I kleveta vam na sve strane; Uzavrila je … [više] about Kletvenikom Hrvatske
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne … [više] about Opomena
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori