hrvatska poezija
Tvoje je tijelo ovdje još, al tvoje usne ćute.
Mi znamo: ti si otišo na neke nijeme pute
sâm, posve sâm,
i nikom od nas ne reče kud ode.
Il možda nikud nisi otišao
iz ovog tijela
i samo prijeđe među stvari:
zaćuta kao i one i svaki pokret stade
u nepomičnost.
I čemu ovdje plač i tužbe?
Što mogu biti glasi ljudî
kraj ovog vječnog ćutanja i mira?
Zagreb, 1921.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Gle: tamo parkom nujnim ko sjene ljudi šeću I djeve plahe, stidne: svim' čudno zure oči Ko maglom prikrivene po travi i po … [više] about Pod jesenjim suncem
Baba briga stara, gadna, Krezuba je, šepava je, Vazda nujna, vazda jadna, Malo koga minut haje, Sijede kose ta … [više] about Baba briga
Ima li itko u svijetu kom bi se mogo obratiti? Od ljudi se morah odvratiti Knjige me samo smetu Da ima barem bog da mi … [više] about Mladić (Ima li itko u svijetu)
Tali se sneg, tali, belina mu se muti, po črnoj zemlji pak su trudni pošli puti. I vse, kaj v miru se pod belim snegom … [više] about Tali se sneg
Bilo je tiho, bilo je tužno - Sunce je palo za gole planine. Daleko tamo na krvavo nebo Vihar je vitlo oblačine. Poljem su … [više] about Dvije parije
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori