hrvatska poezija
Tvoje je tijelo ovdje još, al tvoje usne ćute.
Mi znamo: ti si otišo na neke nijeme pute
sâm, posve sâm,
i nikom od nas ne reče kud ode.
Il možda nikud nisi otišao
iz ovog tijela
i samo prijeđe među stvari:
zaćuta kao i one i svaki pokret stade
u nepomičnost.
I čemu ovdje plač i tužbe?
Što mogu biti glasi ljudî
kraj ovog vječnog ćutanja i mira?
Zagreb, 1921.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Nevidljive pozaune tuže u zapad sunca što se davi u rođenoj krvi Pozaune su stale. Prva zvijezda dršće I plavo nebo slazi … [više] about Veče i ja
Kresnice vsikud se kresiju, tiho kak v senjah se hodi, kmica trnace je pokrila, cesta i sama sad vodi. Cesta, ti, cesta … [više] about S cestom
Gorom idu do dva pobratima; Jedno bješe Miloš Ogrizina, Drugo bješe Vanja zastupniče. Pa besjedi zastupniče Vanja: "Ogrizino, … [više] about Revija III.
Srebro se blisiče, Ribica se hiće, Reka si šumi, Nekaj pripoveda, Kaj se razmet ne da, K čemu rečih nî. Tenke su se … [više] about Pod večer
Smrt u sebi nosi, što se rodi, Pasti mora kralj i pasti rob; Svojoj svrhi sve što diše hodi - Ali narod neće nikad past u … [više] about Glosa
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori