U slavu Josipa Jurja Strossmayera
biskupa bosanskoga i srijemskoga,
začetnika hrvatskoga sveučilišta,
na dan 19. listopada 1874.
“Nek’ bude svijetlo!” – usta grmnu tvorna,
I u šir s groma drktnula nebesa;
Oluja šutnu svijetom rogoborna,
Na vidik tisuć izvilo se krijesa,
Životvor sjaj nam mladom svijetu svanu,
I prvo sunce sinu prvom danu:
Iz tame niknu čovjek slab i mlad,
Vjekovit plam pojimale mu oči,
I gledô čovjek, kako svijet se toči,
Uz tvorne misli divotvorni sklad.
“Nek bude svijetlo!” – reče nama i Ti,
I slijedeć nauk, što ga Bog upisô,
Ti reče riječ i počeli smo biti,
Životom tvoja stvorila se misô,
Sa veličine sjajnoga Ti duha
Rasplinula se zemljom nojca gluha,
Uminuo je nesvjestice san:
U bezdno pada glupog ropstva talog,
I kao bolje nade sjajni zalog,
Osvanuo je našem rodu dan.
Šta prude nama davna davor-djela,
Šta, na bojištu da smo bili prvi,
Šta krvav lovor povrh mrtva čela,
Kad umnim djelom bjasmo samo crvi?
Sloboda duha prava je sloboda:
U tome znaku spas je našeg roda.
I junačku će sharat vrijeme pijest,
Al’ istina će tvrda biti dovijek,
Ti poznaj sebe, pa ćeš biti čovjek,
Robovat ne ćeš, dok ti žive svijest!
Sa Tvoje riječi narod lance strese,
Sa Tvoje riječi sam si skine mrenu,
Tri kraljevine danas pale krijese,
Jer u boj uma danas Hrvat krenu,
Bogolikim je ugrijav se plamom
Osvanuo pred zlatnim vilin-hramom;
Čarobit Ti mu dade hrama ključ.
Kô div si svijetlo nebu otet znao,
I u ruke si svomu rodu dao
Slobode plamen, svjetskog znanja luč.
Oj slava Tebi! klikće moja duša,
Oj slava Tebi! jeka svud se stere,
Nek slavu Tvoju, što je svijeta, sluša,
Toj ljubavi, nek zna, da nema mjere,
Nek otac sina, brat nek sjeća brata,
Da Ti si pravim genijem Hrvata.
U jedan jekni cijeli rod nam jek:
Što silni puci dugo gradit znali,
Sagradio si trenom puk taj mali,
A Josip Juraj stvori taj nam vijek.
Ušutjeti će vijeka smrtni gromi,
Slavospjev minut podlih mićenika,
Veličanje će ljudsko da se slomi,
Al’ Tvoja vijekom živjeti će dika,
Dok bude živog hrvatskoga svijeta,
I živa bit će uspomena sveta
Pameti u ljudskoj slavnog dana tog,
Gdje Hrvat smjelo na noge si stao,
I tvrđavu si duha osnovao
Na živom srcu prvog sina svog.
Vijenac, 1874.
Odgovori