hrvatska poezija
V jutro su tiči se čudili,
kak su to lepi se zbudili
stari trnaci po selu:
imaju opravu belu.
Zvezde su z neba se drobile,
šume kak cvet su ih dobile,
noći pak senje te plave
sad su fijolice plave.
Jutro vse puno je radosti,
sunca i sreće i radosti.
Srce mi v cvetu je hvoja:
Senjal sem, da si ti moja.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sono in mar: non veggo, sponde. Dalko od kraja jes met slapi Ma pogibel mene trapi Ni Tolnača, gdo ga zmore Ter z milosti mi … [više] about Ja sem vu Morju ne vidim Brege
Kud odoste vi što ste za cio vijek postajali mlađi i za dvije gore jači i za tri mora beskrajniji kod prve vatre ranoga sunca i … [više] about Heroji
(18. rujna 887) Pocrnilo sve Jadransko more Od mletačkih barka i brodova, Samo katkad vâl zabijeli s pjenom, Il oružje … [više] about Branimir
Maki se v polju odpiraju, plamenom tihim goriju, v duši se spomeni zbiraju, davne kak rane boliju. Vse se je vrnulo, vse … [više] about Maki v polju
Ohladnjeli smo nekud sve u miru Ne spominjuć si više niti ime; A ipak još se znamo nać u viru Ko pahuljice snježne usred … [više] about Ohladnjeli smo…
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori