hrvatska poezija
V jutro su tiči se čudili,
kak su to lepi se zbudili
stari trnaci po selu:
imaju opravu belu.
Zvezde su z neba se drobile,
šume kak cvet su ih dobile,
noći pak senje te plave
sad su fijolice plave.
Jutro vse puno je radosti,
sunca i sreće i radosti.
Srce mi v cvetu je hvoja:
Senjal sem, da si ti moja.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Zimska nojca već se šulja dolom, Sitne svijeće po svem pali selu; Sniježak prši, - svakom stablu golom Rad bi natko košuljicu … [više] about Domovina
Bijedna zemljo! stânu strásti rata, Za kom tuđin tako rado grabi, Premda nemaš blaga niti zlata, Nit što ruke il um k sebi … [više] about Momu domu i rodu
Roža, moja bela roža, hoće da povehne, Duša moja kaj je bleda, sehne, samo sehne. Kaj je morti zgaslo sunce tam na nebu … [više] about Vehne roža
Eno ispit! Puna škola Roditelja i gospode; Posjedali onkraj stola, Tihe razgovore vode. Pregledaju naše teke - Bože ne će … [više] about Ispit
Ah mnogi misli, da mi v'jek se vije Tišinom vedrih, pramaljetnih dana; Al nikom, Bože, kao Tebi nije Sudbina burne prošlosti mi … [više] about Ah, mnogi misli…
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori