hrvatska poezija
V jutro su tiči se čudili,
kak su to lepi se zbudili
stari trnaci po selu:
imaju opravu belu.
Zvezde su z neba se drobile,
šume kak cvet su ih dobile,
noći pak senje te plave
sad su fijolice plave.
Jutro vse puno je radosti,
sunca i sreće i radosti.
Srce mi v cvetu je hvoja:
Senjal sem, da si ti moja.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
A. G. Matošu Pod oblačjem mrtvim usnule su ravni, U beskraj se crni i daleki gube, Gdje se mrki obzor i močvare … [više] about Ovidije
Mati narav sa bujnošću milom Cvijećem polja i livade kiti, A nebesa blagih luč ju siti, Da koprenu zbije zimnu silom; I … [više] about Mati narav
Motto: Darove sam opremila, A ružmarin posadila; Što radiš, što misliš, Što me ne vodiš? K crnoj se zemlji svijaju … [više] about Žeteoci
Vjetri se gone i laju, i grizu kao pseta vrh tvoga divovskog tijela, kameni oklop ti krše. Grčem ti guraju žile u hladna njedra … [više] about Sjećanje na stijenjak
Mlačna noć; u selu lavež; kasan Ćuk il netopir; Ljubav cvijeća - miris jak i strasan Slavi tajni pir. Sitni cvrčak sjetno … [više] about Notturno
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori