hrvatska poezija
Roža, moja bela roža,
hoće da povehne,
Duša moja kaj je bleda,
sehne, samo sehne.
Kaj je morti zgaslo sunce
tam na nebu gore?
Ili srce, mlado srce
ljubit već ne more?
Ali sunce, žarko sunce
nemre ognja zgubit,
ali srce, mlado srce
ne pozabi ljubit.
Znam ja, zakaj moja roža
vehne i prepada:
Teško joj je cvesti stranjskom,
koga nema rada.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Bože, ja sam uvijek nosio te živa Na dnu duše svoje: u burne trenutke Obijesti, i kada cijelu noć je šutke Kopala mi srcem … [više] about K Bogu!
Kiša vre v jutro je rosila, listje i zadnje još nosila. Kaj pripoveda to lugu, koju sad tuži mu tugu? Skriva se dan za … [više] about Kesna kiša
Topla je i svijetla riječ "ljeto" Kad svaki list je, poput malog uha, Trepereć slušo strah tvog budnog duha, Što drhtaše u šumi … [više] about Bjeline
Bože koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv vodi me i dalje koncu mojih želja Ne ostavi me umorna i sama nasred … [više] about Molitva na putu
Već je sumrak pao. Svjetiljka drhturi na zavoju ceste... a crkvica mala na istom brežuljku uz samostan stoji - rasvijetljeno … [više] about U sumraku
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori