hrvatska poezija
Roža, moja bela roža,
hoće da povehne,
Duša moja kaj je bleda,
sehne, samo sehne.
Kaj je morti zgaslo sunce
tam na nebu gore?
Ili srce, mlado srce
ljubit već ne more?
Ali sunce, žarko sunce
nemre ognja zgubit,
ali srce, mlado srce
ne pozabi ljubit.
Znam ja, zakaj moja roža
vehne i prepada:
Teško joj je cvesti stranjskom,
koga nema rada.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Povorka se tužna šumskim putem kreće - nujna lica ljudi na nosiljci nose nekog, teško iduć - ko da im se neće, raskopčanih … [više] about Žrtva
Put u dolinu U zoru i blijedo plavkasto svanuće Idem u dolinu s brda. Klepke zvone. Iza crkvenoga krsta i župne kuće Mjesec … [više] about Sunce djetinjstva
Smrklo se. Listje šumi. Ostali smo sami pred kletjom. Jogenj za kostanj gori, Nagible se svetlo k oblokom. Zadnji tu večer … [više] about V mraku
Proljetni U slici plave, gole djevojčice Proljeće hrli, zimne goneć danke, kroz grmlje ruža i kroz tratinčice, kroz … [više] about Soneti godišnjih doba
- Gle, kako bljesak raskošnijeh vjeđa i posm'jeh bludni opet zmijski čara, i lovi, i pali s pomamnijeh žeđa Don Joseja, dok nju … [više] about Carmen
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori