hrvatska poezija
Roža, moja bela roža,
hoće da povehne,
Duša moja kaj je bleda,
sehne, samo sehne.
Kaj je morti zgaslo sunce
tam na nebu gore?
Ili srce, mlado srce
ljubit već ne more?
Ali sunce, žarko sunce
nemre ognja zgubit,
ali srce, mlado srce
ne pozabi ljubit.
Znam ja, zakaj moja roža
vehne i prepada:
Teško joj je cvesti stranjskom,
koga nema rada.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Rekoše: "Vi ste uvijek bili roblje, A povijest vaša nalik je na groblje Na kome niti pravog krsta nema; Ponegdje ploča, bez … [više] about Hrvatski kraljevi
Dok me blijeda noć na krevetu siše u sobi gradskoj, tamo iznad huma žuti mjesec snijegom plave sjene riše, naboden na vrške … [više] about Mlad seljak boluje u gradu
(Slikaru Mihovilu Krušlinu) Vrba se k vodi nagiblje, čun se pozabljeni ziblje, bistra spominja se Sava, tiček pod nebom si … [više] about Spomen na jesenice
Gdje usred zemlje njemškog Sasa Kroz kraj se vere Vera, Od starodavnog stoji časa Mjestance malo Mera; A do njega se poljem … [više] about Grobovi Hrvata
Među tolikim mnoštvom lica, što moj pogled odbijaju i plaše, straše - prikaze u danu -, odjednom tvoje lice. Posmijeh što me … [više] about [Među tolikim mnoštvom lica…]
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori