hrvatska poezija
Roža, moja bela roža,
hoće da povehne,
Duša moja kaj je bleda,
sehne, samo sehne.
Kaj je morti zgaslo sunce
tam na nebu gore?
Ili srce, mlado srce
ljubit već ne more?
Ali sunce, žarko sunce
nemre ognja zgubit,
ali srce, mlado srce
ne pozabi ljubit.
Znam ja, zakaj moja roža
vehne i prepada:
Teško joj je cvesti stranjskom,
koga nema rada.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Se d' amor, se di Contento. Da s ljubavi, da s pokoja Nejde s mene duša moja. Čudno! Bože! drago moje! Krepost je lepote … [više] about Ali od ljubave Ali Od Radosti
Bezeg se beli iz kmice, kak je belo tvoje lice. Bezeg stiha mi diši, kak si sladka ti. Gaj je tih i on posluša, si i ti još … [više] about Bezeg se beli
Pred zidanìco sâm stojím vuz trte: Ko grođe sè so moje sreče strte; Sì lepi časi pali so ko lišče, Nad kêm se vetr joče: leto … [više] about Vino
Širnijem atlantskim morem parobrod cjepove siječe, Na njem su prosjaci hljeba, što će na faram Brazila; Veliki svrdlovi dima … [više] about Iseljenik
Na jezeru jasnom svuda vlada Tihe noći milena tišina, Voda sjajuć puna svih milina, Snijeg cjeliva od labuda mlada; Labud … [više] about Labud
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori