hrvatska poezija
Roža, moja bela roža,
hoće da povehne,
Duša moja kaj je bleda,
sehne, samo sehne.
Kaj je morti zgaslo sunce
tam na nebu gore?
Ili srce, mlado srce
ljubit već ne more?
Ali sunce, žarko sunce
nemre ognja zgubit,
ali srce, mlado srce
ne pozabi ljubit.
Znam ja, zakaj moja roža
vehne i prepada:
Teško joj je cvesti stranjskom,
koga nema rada.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sve tražim kut u miru. Noge korov gaze. Oh! Nestao je stari put i zarasle su tihe staze. A svud je muk... Rzaj začuh - ali … [više] about Notturno
iz vrta Petrice Kerempuha I. 1. Pjesniku biljaru Slavko pjeva, a mlađano cvijeće: Ružu, trator, smilje i koprivu; Tko … [više] about Šipci (I)
Koji čtiš sej pjesni, molim te veselo Tako ti ljuvezni, veseli tve čelo. Ako što zadoh ja, ne prija, tužicu, Odvrzi draču … [više] about Koji čtiš sej pjesni
Što je tako ko svjetlost? Tako lako, blago, tiho, bistro Tako svijetlo Voda je teška, tamna i šumori Svjetlost pokraj nje … [više] about Svjetlost
Đuri Vladičiću O, ja ljubim tako moje krasne snove o bajnome bogatstvu, o jahti i o žalu, kad vidim svoje vile i prekrasne … [više] about Zgražanje nad snovima
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori