hrvatska poezija
Roža, moja bela roža,
hoće da povehne,
Duša moja kaj je bleda,
sehne, samo sehne.
Kaj je morti zgaslo sunce
tam na nebu gore?
Ili srce, mlado srce
ljubit već ne more?
Ali sunce, žarko sunce
nemre ognja zgubit,
ali srce, mlado srce
ne pozabi ljubit.
Znam ja, zakaj moja roža
vehne i prepada:
Teško joj je cvesti stranjskom,
koga nema rada.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Već nekoliko dana u meni mene prati svijetla pjesma ljeta Ja ne sjećam se kad je ljeto u grad došlo al znadem: ljeto živi s … [više] about Ljetna pjesma
Niz zapadno nebo i iz rasprsnutih šipaka u vrtu krv se cijedi Al s istoka se veče javi plavim licem i zapad biva bljeđi, … [više] about Gorenje
Apolon, slušajući skladne zvuke Takmaca svoga, Marsije plesača, Nenavidan ko Bog i kivan s bruke Iz pizme kazni boljega … [više] about Prkos
U slavu Josipa Jurja Strossmayera biskupa bosanskoga i srijemskoga, začetnika hrvatskoga sveučilišta, na dan 19. listopada … [više] about U slavu Josipa Jurja Strossmayera
Bila veče topla, tija, Kada čežnja nježi grudi, Kad se ruka srcu svija, Kada usna cjelov žudi - - Bila veče, meka, čarna, Kad … [više] about Astrea
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori