Bako vodi pjesmu, Heba toči,
Ovjenčana neuvelim cvijećem.
Sve je pjano! Sve je uzigrano
Divnim pilom, Bakovim umijećem.
Sve se kreće. Divne nage žene
Nad oblaci lebdeć kolo viju,
U rumene hvataju se ruke,
U usta se ljube pa se smiju. –
I žamore bozi. Nektar piju.
Kaplja pada niz čaše i grudi,
Iskričava promeće se zvijezdom
I ko zvijezda u svemiru bludi.
Grle se i ljube vječni bozi,
S usta njinih buči stih i vrije,
. . . . . . . . . . . . . . .
Republika, 1951.
Odgovori